Dogodi se ponekad da autsajder David praćkom sruši nabildanog Golijata, ili da dežmekasti boksač Andy Ruiz pronađe staklenu bradu isklesanog šampiona Anthonyja Joshue, ali nije svaki dan petak. Ferencvaros je svoj bonus lutrijskih zgoditaka za ovu sezonu ispucao kada je u pretkolu Lige prvaka izbacio Ludogorec, pa onda još povrh toga iščupao remi u Maksimiru prije tjedan dana. I Groupama Arena vidjela je dovoljno takvih čuda za ovu godinu, ta je stvar zaključena onog dana u ožujku kada je mađarska reprezentacija pobijedila svjetskog nogometnog doprvaka.
U utorak je koračnicom "plavih" na Groupama Areni priča o odnosu "zelenih" i "plavih" vraćena u ravnotežu, jer Dinamo je danas možda ne baš space-shuttle, ali svakako za klasu ili dvije snažnija momčad od Fradija. Transfermarkt kaže da Dinamov roster trenutačno vrijedi 72 milijuna eura (što je, usput, prilično konzervativna procjena), dok Fradi ne može prebaciti 20 milijuna. Baš u skladu s ovim razlomkom, odvrtio se film dvoboja u kojem je Nenad Bjelica drugu godinu zaredom osigurao (barem) skupinu Europske lige.
Ako je prošle godine poraz protiv Young Boysa na posljednjoj kvalifikacijskoj stepenici doživljen kao prilika za nastavak školovanja u grupi Europske lige, ove sezone Bjelica ne treba biti tako skroman. Rosenborg je suparnik po mjeri, preko kojeg se može kat više, u skupinu Lige prvaka, a Dinamo je u međuvremenu narastao i nema razloga za strah od reprize onog scenarija kada je bogatim i moćnim abonentima prestižnog Uefina natjecanja služio kao boksačka vreća.
Skicirajući dijagram budimpeštanskog dvoboja Bjelica je podvukao dva imperativa: prvo, za prolaz mu trebaju dva pogotka, a drugo, važno je da se pritom dežurnim strijelcima pridruži igrač iz drugog plana. Arijan Ademi osjetio je taj zov i ukazao se već u 16. minuti na pravom mjestu da rutinerski prihvati Olmovu asistenciju, vještom se piruetom okrene na mjestu i pogodi mrežu pored Dibusza. Deset od jedanaest europskih golova "plavih" ove sezone postigli su Olmo, Oršić i Petković, zbog čega su oni od početka bili pod strogom policijskom pratnjom suparničkih igrača. Ademi se ukazao kao tajno oružje kojim je skršen prvi bunker i generalno olabavljen moral igrača Serhija Rebrova. Nakon toga je Petkoviću i Olmu bio otvoren put za dovršetak posla.
No nije Ademi jedini adut koji je na vrućoj Groupami iskočio iz Bjeličina talona. Imao je kapetan sinoć brojno i raspoloženo društvo na terenu. Na startu utakmice Dominik Livaković je pokazao da - ovaj put nimalo metaforički - ima jaja. Na neobičan je način, naime, zaustavio žestok udarac napadača Nguena, malo se previjao u bolovima, a kasnije je sigurno čitao igru i samouvjereno reagirao na ubačene lopte i povratna dodavanja.
Metronom Dinamove igre bio je Nikola Moro, ekonomičan s loptom u posjedu, uvijek s pametnim rješenjem u građenju napada, a pritom sjajan u čitanju i anticipaciji suparnikove igre kada bi se on odvažio krenuti prema Dinamovu kaznenom prostoru. Petković je isporučio sada već standardnu partiju začinjenu pogotkom, Olmo u nešto diskretnijem izdanju još uvijek stigao upisati gol i asistenciju, ali vodeća napadačka snaga "plavih" ovaj put je bio Mislav Oršić. Kada bi prihvatio loptu na lijevom krilu, oglasio bi se znak opće opasnosti. Pobjeda u Budimpešti nosi snažan autorski pečat Dinamova krilnog napadača...