Kad pomislite na Kijev, vjerojatno vam prvo napamet padnu hladnoća, snijeg, zima. No, proljeće u glavnom gradu Ukrajine nudi sasvim drugu priču. Skoro 30 stupnjeva preko dana, prava vrućina, tek nešto ispod 20 Celzija navečer. Prekrasno vrijeme i vrhunska atmosfera, Kijev živi posebne dane. Liga prvaka dovela je u grad desetke tisuće turista, na svakom koraku u gradu se reklamira sudar Real Madrida i Liverpoola, svi pričaju samo o velikoj suboti. Imali su proteklih tjedana posebnih problema internetski servisi koji se bave rezervacijama, jer su Kijevljani dobro nanjušili priliku za brzu i laku zaradu.
- Ispričavamo se, pogrešno smo vam javili cijenu od 125 eura za četvero ljudi za pet noći. Cijena je u biti 800 eura - jedan je od malog milijuna mailova koje su poslali vlasnici nekretnina u Kijevu kako se dan finala približavao.
Nezaboravan događaj
Rijeke nezadovoljnika, ljudi koji su već rezervirali i platili smještaj, pa onda shvatili da su izigrani. Hrvati su, ipak, oduvijek poznati kao snalažljivi tipovi, njih takve sitnice ne mogu smesti. Nije iz Lijepe Naše na finale krenulo mnogo ‘običnih’ navijača, ali naravno da takav okršaj nije mogao proći bez hrvatskih navijačkih predstavnika. Neobična skupina velikih fanova Liverpoola koju su činili Davor iz Metkovića, Zoran iz Prvić Luke, komiški Splićanin Boris i kolega Hrvoje Slišković iz Jutarnjeg lista, u Kijev je stigla u četvrtak preko Budimpešte. Hrvoje s akreditacijom, Boris s ulaznicom koju je dobio preko Real Madrida, a Davor i Zoran bez karte…
- Ma nekako ćemo se snaći, nekako ćemo je uspjeti nabaviti - hrabrio se Davor, čiji optimizam nije bez pokrića.
Slično je proživio prije skoro točno 13 godina. Tog 25. svibnja 2005. s tribina je uživo pratio čudo u Istanbulu, nevjerojatan preokret Liverpoola protiv Milana u finalu Lige prvaka.
- Krenuli smo na dan utakmice, kasnio je avion u Zagrebu, kasnio je avion u Frankfurtu, a kad smo došli pred Istanbul pilot je rekao ‘’znam da vas je većina došla na finale i nadam se da ćemo stići, ali trenutačno još ne možemo sletjeti’’. Kad smo uspjeli odmah sam otišao na stadion i neposredno prije utakmice kupio ulaznicu od švercera za samo 50 eura. Ni sam ne znam je li bila originalna ili krivotvorena, na ulazu mi je redar samo otrgnuo kartu i ušao sam. Bilo je čudesno, nismo se ni u jednom trenutku predali. Nije mit, najglasnije navijanje bilo je na poluvremenu kad smo gubili 0:3 - prisjeća se 36-godišnji Metkovac.
Iza sebe ima već niz gostovanja s Liverpoolom, a njegova je ljubav prema klubu s Anfielda počela prije dvadesetak godina.
- Finale FA kupa s Manchester Unitedom 1996., zabio nam je Cantona i izgubili smo. Navijači Liverpoola su me oduševili i od tada me zanimaju samo Redsi. Kad sam prije šest godina krenuo sa svojom budućom suprugom Adrianom, rekao sam je da ću je oženiti kad Liverpool bude prvak Europe. Sudbina je umiješala svoje prste i, eto, 9. lipnja je vjenčanje. Neće se ništa izjaloviti, u subotu sigurno dobivamo - uvjeren je Davor.
.JPG)
Kad mislite da znate puno o nogometu, pa onda čujete kako ljudi pričaju o nekim detaljima s utakmica koje su se zbile prije, 10-20 godina, kao da su ih jučer gledali, pa onda koje je dresove Liverpool imao na pripremnoj utakmici s Wrexhamom u ljeto 2005., malo se posramite. Tako izgledaju razgovori Davora i Zorana, 27-godišnjaka iz Prvić Luke, unuka pokojnog nogometnog menadžera Ljube Barina.
- Djed mi je donio dres Liverpoola 2000. kad je Igor Bišćan potpisao i tad je krenula moja priča. Grobelaar, Neal, Lawrenson, Hansen, Alan Kennedy, Lee, Souness, Whelan, Dalglish, Rush… Tko je jedanaesti, ne mogu se nikako sjetiti - muči se Zoran. Jedanaesti je Craig Johnston, a radi se o udarnih 11 Liverpoola koji su 1984. u Rimu osvojili europski naslov u finalu protiv Rome u Rimu. Jedna greška, stvarno neoprostivo, pogotovo kad si se rodio šest godina kasnije…
Nisu Hrvati u Kijevu ostali usamljeni, priključio im se i ugledni gost s Otoka. Billy, 62-godišnjak rođen u Belfastu sa sadašnjim prebivalištem u Birminghamu, veteran je Kopa. Desetljećima pohodi Anfield, a ovakve utakmice ne propušta. S hrvatskim se prijateljima zajedno smjestio u hostelu i s njima se družio uoči finala. Liverpool je za svoje navijače dobio 16.000 ulaznica do kojih su pretplatnici dolazili izvlačenjem lutrije. Billy nije bio te sreće…
Probat će se sve
- Platio sam kartu 1.000 funti, ma nije mi ni najmanje žao. Najviše što znam iz prve ruke je da je jedan navijač kupio u Liverpoolu kartu za 4.000 funti, a cijena će sigurno otići i preko deset tisuća. Doći će nas ukupno iz Engleske više od 30.000, to je sigurno. Oni bez ulaznica probat će ih nabaviti preko šverca, ali ima i drugih načina, snalažljivi smo mi. Neće biti biranja sredstva za ulazak na stadion, svi će se nekako probati ugurati na tribine - objasnio je Billy taktiku engleskih fanova.
Cijele ove priče ne bi bilo bez ključnog lika, koji se pobrinuo smjestiti svoje goste. Nikola je 32-godišnjak iz Varaždina na privremenom volonterskom radu u Kijevu. Petnaest eura noć u hostelu cijena je koju je osigurao sunarodnjacima i Billyju.
- Nisam uopće znao dečke, sad smo se prvi put vidjeli. Komunicirali smo preko foruma Liverpoolovih navijača i odlučio sam pomoći - priča Nikola, koji je kao klinac igrao nogomet u Varteksu i Slobodi.
Njegova je priča posebna. Tetovaža karte svijeta na ruci dosta toga govori…
- Godinama sam u jednoj firmi popravljao šivaće strojeve i 2013. sam rekao - dosta je. Neću cijelu godinu raditi za samo dva tjedna godišnjeg odmora. Otišao sam iz Varaždina, prošao cijeli svijet, Tajland, Kambodža, Vijetnam, Kina, SAD, Novi Zeland, Filipini, Meksiko… U Kini sam volontirajući radio kao nogometni trener djeci, a na Islandu odradio nekoliko sezona u ugostiteljstvu. U Kijev sam došao prošle jeseni, s prijateljem sam iz Hrvatske došao automobilom na kvalifikacijsku utakmicu Ukrajina - Hrvatska. Taj put autom ne bih više nikad ponovio, kako su samo ukrajinske ceste loše…
Vratio se iz Kijeva u Hrvatsku, pa odmah krenuo natrag.
- Kijev me podsjetio na Hrvatsku prije 25 godina u vrijeme rata. Njima su se Rusi ubacili u državu i bore se s njima, a životni standard daleko je od idealnog. Ljudi tu žive s plaćama od 200 eura, nije im lako. Ali Kijev je sjajan grad, prepun potencijala, nadam se da će još rasti. Ukrajinci su dobri ljudi, zaslužili su sreću. Rat u Ukrajini nije gotov, ima još puškaranja, baš mi je nedavno jedan izbacivač pokazivao fotografiju s ratišta na kojoj je s prijateljima iz Hrvatske, koji su se došli boriti na strani Ukrajine.
Nikola uskoro napušta Kijev, odlazi volontirati u Poljsku. A u međuvremenu će u Kalinjingrad na utakmicu Hrvatske i Nigerije na SP-u.
- Stari je bio hajdukovac sve dok Varteks nije ušao u 1. ligu, a od tada smo navijali za Varteks. Obožavam nogomet, posebno hrvatsku reprezentaciju. Shvaćam nezadovoljne navijače, ali njihov je način kriv. Uvijek je kod nas u nogometu bilo negativnih likova, no moramo pronaći neki način da naš nogomet ozdravi, jer destrukcija nije rješenje. Imam kartu samo za Nigeriju, ali ako prođemo skupinu, ne brinite, eto mene i na drugim utakmicama - završio je priču Varaždinac.
Pivo, cigarete, sve po jedan euro…
U odnosu na Hrvatsku, cijene u Kijevu su vrlo popularne, a onda možete misliti kako je tek Englezima. Kutija cigareta košta malo više od eura, pivo u restoranu također oko eura, dok se pola litre domaćeg, solidnog piva pod imenom Černihivske može u lokalima naći i po pet kuna.
Porcija carbonare je oko deset kuna, Coca cola pet, kava tek nekoliko kuna… Uglavnom, jako povoljno čak i za prosječno plitak hrvatski džep. Ima turista, puno je Amerikanaca, ali većina muškaraca stiže sa specifičnim ciljem. Seks turizam najpopularnija je turistička grana u gradu na rijeci Dnjepr s više od tri milijuna stanovnika.