Trener Rosenborga Eirik Horneland bio je utučen nakon utakmice i remija s Dinamom (1:1) u uzvratnoj utakmici playoffa Lige prvaka koji je njegovu momčad ostavio bez skupina najelitnijeg klupskog nogometnog natjecanja.

- Bili smo tako blizu i jasno je da sada ostaje samo praznina. Puno smo toga izgubili u prvoj utakmici, ali skoro smo sve popravili. Ušli smo s puno vjere, no u nastavku smo izgubili na čvrstini i probojnosti. Kad je Gojak pogodio, pomislio sam “pa jeb...” Bilo je jasno da nakon toga više ne možemo nadoknaditi zaostatak.

Dok od Dinama nisu strahovali, odnosno, nadali su se da će njhova nadoknaditi maksimirski zaostatak, u Trodnheimu su se bojali - Bada Blue Boysa. Norveški kolege puno su se raspitivali o navijačima, očekivali, valjda, invaziju “zloglasnih” BBB-a, kažu nam i da je policija bila posebno spremna, a i neki kafići i restorani zatvarali su preventivno svoja vrata. U strahu su velike oči.

- Zašto ih neće doći više, pa nije li ovo za Dinamo velika utakmica? - pitao nas je norveški novinar kad smo rekli da ih se ne očekuje više od nekoliko desetaka.

Ha, kako im objasniti da je Norveška Hrvatima skupa zemlja, da pivo i pizza za 25 eura nisu nešto navijačima pristupačno, a da im ni u navijačkom smislu Trondheim nije neki izazov. Uostalom, dečki štede novac za preostala gostovanja ove jeseni. Oni koji su ipak došli bili su mirni, stopili su se s idilom opuštenog Trondheima. Da, cijene, ipak smo ih spomenuli. Slušaš priče, čitaš o najskupljoj zemlji Europe, ali tek kad dođe u Norvešku, čovjek doista shvati što je to. Našalili smo se da Norvežani ne poznaju dvoznamenkaste brojeve, da uče brojati od 100, jer u menijima kafića i restorana dvoznamenkasti brojevi, praktički, ne postoje (1 euro = 10 kruna).

No kad čovjek sve to preračunava na naše cijene i uzme u obzir razliku u životnom standardu i prosječnoj plaći, možda je Hrvatska ipak skuplja. Litra benzina, primjerice, ondje je oko 12,5 kuna! Štoviše, u ponedjeljak je dosta lokala u gradu bilo puno, mladih i starih, čak i neobično puno za ponedjeljak navečer u Skandinaviji. No za Trondheim svi kažu da je takav, drukčiji, opušteniji, da je boravak u kafićima tradicija koje se ne žele odreći.