KAKO JE DINAMO POSTAO ŽRTVA VLASTITOG USPJEHA Do pucanja je došlo jer je Bjelica bio prisiljen na veliku promjenu, a brojke to pokazuju...

Možda to zvuči ludo, ali Dinamo je na neki način i žrtva svoga uspjeha i odličnih rezultata. Jer što su Bjeličini nogometaši više dizali letvice proteklih godinu i pol dana, to se od njih više tražilo i očekivalo, to su oni najbolji morali više igrati da bi te rezultate ostvarivali. A onda su mnogi od njih postali i reprezentativci, pa su se i tamo izborili za mjesto i minutažu.

U međuvremenu je Nenad Bjelica, nakon poraza u Varaždinu, nezadovoljan zalaganjem pojedinih igrača, odustao od rotacija i principa “dvije momčadi”, od kojih jedna igra Europu, a druga HNL. Utjecalo je i to što Dinamo nije tada bio prvi u ligi, uz velike europske ambicije morao je ganjati i bodove u HNL-u, svaka je utakmica, praktički, postala važna i ključna. Petković, Oršić, Olmo, Livaković, Gojak... radili su sjajne stvari, pa su sve više igrali i u svojim reprezentacijama, nakupilo se utakmica i minuta u nogama. Dodamo li tome i mentalni podražaj, koji prati taj fizički, jasno je da je negdje moralo doći do “pucanja”.

Jedna utakmica tjedno

Ne možemo, naravno, za Dinamov posrtaj u Milanu okriviti samo umor i potrošenost, Dinamo je odigrao lošu utakmicu, Atalanta jako dobru, no činjenica jest da su Dinamovi nogometaši ove jeseni već odigrali puno više minuta od svih svojih suparnika u Ligi prvaka.

Dakle, gledajući nastupe u klubu i reprezentaciji prednjači Dominik Livaković s 2430 minuta, a od igrača u polju najviše su na terenu bili Dino Perić (2261 minuta), Bruno Petković (2219 minuta), Petar Stojanović (2082 minute), Nikola Moro (2025 minuta)... Svi oni su, po toj računici, dosad odigrali više od 20 punih utakmica, neki su, poput Perića, prošli i brojku od 25 dvoboja. Bruno Petković je odigrao manje minuta od Perića, ali ih je rasporedio u čak 32 utakmice!

Uzmimo u obzir kod njih svih i putovanja na klupska i reprezentativna putovanja, sve te dodatne napore, doista je to iscrpljujuće. Recimo, Dani Olmo je, gledajući minutažu tek osmi Dinamov igrač s 1837 minuta. A da igra u Atalanti, bio bi najizraubaniji igrač. Tamo je, primjerice, jedan veznjak, De Roon, odigrao tek 1507 minuta, Papu Gomez je na 1389, Mario Pašalić 1320... A Šahtarov vratar Andrij Pjatov (2160) i Cityjev napadač Raheem Sterling jedini su u Dinamovoj skupini izvan Bjeličine momčadi s više od 2000 minuta odigranih ove sezone. Onaj sjajni Brazilac Taison odigrao je samo 1416 minuta.

- Optimalno je igrati jednu utakmicu tjedno, sve više od toga je puno, da ne govorim kako je kad igraš tri utakmice u tjedan dana i često u tom ritmu - kaže Krešimir Šoš, kondicijski trener, koji je radio i u Dinamu, bio je i u prvoj momčadi, između ostaloga u stožeru Zorana Mamića kad je Dinamo također igrao Ligu prvaka i pobijedio Arsenal.

- Tada je Zoran Mamić dobro rotirao momčad, što je i Bjelica radio prošle sezone i to je donekle način na koje se može utjecati da igrači što dulje budu u fizički optimalnom stanju.

Problem motivacije

Međutim, onda se mogu javiti neki drugi problemi...

- Kao, primjerice, problem motivacije kod igrača koji igraju u tzv. drugoj momčadi. Puno je tu faktora koji utječu na igračku spremu. Naravno, nisu ni svi igrači isti, ne podnose svi jednako iste napore. Nekima odgovora nešto što drugima ne odgovara, nekima je bolje da u reprezentativnoj stanci igraju za svoje selekcije nego da ispadnu iz ritma, drugima je možda bolje kad se odmaraju. Tu su i putovanja, sjedenje u avionima i autobusima, sve to utječe na umor igrača i njihovu formu. Postoje različite metode kako taj umor odgoditi, kako regenerirati igrače, ali ga je teško izbjeći. Ako igraš utakmice svaka tri dana onda je prostora za oporavak manje - govori Šoš, ali ističe i da, što se Dinama tiče, nije po tom pitanju sve izgubljeno.

- Poznajem Martina Mayera, Dinamova kondicijskog trenera i znam da je stručnjak za fizičku pripreme i obnovu aerobnih kapaciteta. Može se u dva tjedna do utakmice sa Cityjem pronaći rješenje, nova snaga i energija kod igrača, vjerujem da će tako i biti.

Koliko, pak, na ukupnu fizičku spremu utječe mentalno stanje igrača? Puno je bilo tog “emotivnog pražnjenja” ove sezone, od onog šoka u utakmici sa Šahtarom do svih onih “povijesnih i ključnih utakmica”? Uz puno utakmica, u Dinamu je velik i pritisak?

- To je u Dinamu uvijek tako, pritisak je stalan, no, ova momčad je i lani bila u sličnoj poziciji i sjajno se nosila s pritiskom i u odlučujućim utakmicama uglavnom pobjeđivala. Mislim da taj dio nije problem, ipak se igra Liga prvaka protiv vrhunskih momčadi koje se također nešto pita kad je rezultat u pitanju, nije za poraz uvijek netko kriv. Ali da svi danas igraju puno utakmica, to je sigurno - zaključio je Šoš.