Vjerojatno će netko Dinamove završne scene opisati kao samoubojstvo iz zasjede, ili povratkom demona prošlosti, to se u nogometu događa, ne samo Modrima. Iako, dok je kamera fokusirala “izluđenog” Luisa Castra i izbezumljeno-zabetonirano lice Darija Srne iza njega na klupi, gotovo bismo se kladili da ni oni ne bi dali ni pet grivnji na vlastitu momčad. Koliko god je Portugalac zanatski poslao na teren ofenzivce i sve karte bacio na ho-ruk pokušaj da se izvadi iz ponora. Na kraju je presudila obična dekoncentracija. Ne taktika niti inspiracija pojedinaca, ni analize niti imaginacije.
Kad ekipa primi dva gola u sudačkoj nadoknadi i prospe briljantnih 3:1 koji su trebali značiti jedan od najvećih rezultata u povijesti kluba, malo će tko govoriti o strategiji igre. Liga prvaka dobila je još jednu utakmicu o kojoj će se pričati, a Dinamo mučan osjećaj.
Šokantan epilog
Šokantan epilog promijenio je dojmove, a Dinamo je dotad odigrao odlično, Bjeličina taktika činila se dobitnom, a Bruno Petković napravio je sve što se od njega očekivalo, bio je i strijelac i mantinela, kao div dominirao je kaznenim prostorom i njegovim “predvorjem”. Da nije bilo ludog obrata, danas bismo ga slavili kao nedodirljivog heroja. Petković je igrao izvanredno.
Možda je netko očekivao juriš Dinama od prve minute, nalik uvodu utakmice s Atalantom, ali Modri se protiv Šahtara nisu osjećali tako sigurno. Ti su Rudari na mlazni pogon, kad njihova akcija sijevne, suparničkim navijačima ledi se krv u žilama. Nenad Bjelica i stručni stožer to su jako dobro znali. Kako su Zagrepčani u prvom susretu pokazali Luisu Castru koliko mogu biti opasni, u dvoboj se ušlo oprezno, pod ručnom s obje strane. Dinamo s defenzivnim blokom i otvaranjem napadačkih akcija kad se ukaže šansa, bez srljanja, ali i sve do druge polovice drugog poluvremena kad je Ademi digao ritam, i s manje agresije nego što smo znali viđati.
Čak i kad orijentacija nije - napad po svaku cijenu, za igranje ovakvih utakmice treba mnogo srca i pameti. Dugo se najavljivao Šahtar u Zagrebu, Dinamovi igrači ušli su pod dojmom, vjerojatno je i svijest o “eksploziji“ koju u času mogu prirediti gosti utjecala da se osjetio golem respekt. Koji se znao pretvarati u pogreške i kriva dodavanja. Koliko god se Dinamo toga bojao, to se događalo, tako je pao gol Patricka već u 13. minuti, a generirao isključenje More.
Taison je nominalno postavljen na lijevo krilo, iako je prodirao u sredinu, a Theophile se u napadu pretvarao u desnog bočnog, dok je Stojanović ulazio u sredinu, to su bila jedina omanja taktička iznenađenja. Dinamo je igrao u najboljoj postavi koju ima, u rasporedu za Europu, i preko Brune Petkovića, što se moglo i pretpostaviti, otvarao akcije. Školska demonstracija bio je pogodak Ivanušeca za 2:1.
Po mnogočemu, to je bila šahovska partija do 3:1, utakmica na razini Lige prvaka, još jedna odlična igra Dinama, iako Dani Olmo u velikom dijelu susreta nije bio moćan i razigran kakvog smo navikli gledati. Stepanenko i on nastavili su “rat” iz Harkiva, i veznjak Šahtara ima zasluge za nešto skromniju večer Dinamova asa. No, i kad nije blistao koliko može, Olmo je namjesto šansu Leovcu za gredu i pogodak Ademija.
Nogomet piše drame
Nenad Bjelica je u 72. promijenio formaciju, umjesto s petoricom u obrani zaigrao je 4-2-3-1, ali samo dvije minute kasnije Moro je isključen. Modri su se vratili u balans nakon što je “pod tuš“ morao i Marlos.
U igri živaca Dinamo je napravio sve, dovoljno zatvorio Šahtar da do sudačke nadoknade ne zabije više nego jednom, kroz kontroliranu igru dao tri gola, i onda ostao bez pobjede možda i zato što su i igrači, kao i navijači, pomislili da je sve gotovo.
A nogomet piše drame.
PLUS U IGRI DINAMA
Ako će Nenad Bjelica uspoređivati točke koje je zapisao kao najvažnije za dobiti Šahar, i kako je proveden plan, gotovo će sve zaokružiti. Dinamo je odigrao u velikom postotku kako je Bjelica zapisao i zato je vodio 3:1, iako neki pojedinci nisu blistali. Pokazao je i volju i vjeru da može dobiti Šahtar. Još jednom je potvrdio da ima kvalitetu igrati ovako velike utakmice, da je kao momčad na toj razini. U 90 minuta skor je sve napravljeno vrlo dobro, iako je Šahtar opasan je jak je na lopti i ima lagane i brze igrače.
MINUS U IGRI DINAMA
Do 90. minute jedino smo više očekivali od Oršića i u dobrom dijelu susreta Olma na pojedinačnoj razini, kao i bolju koncentraciju More, no ništa od toga nije bilo presudno. Jedini istinski minus Dinama dogodio se u osam minuta sudačke nadoknade kad je vjerojatno pomislio da je sve gotovo, kad je izgubio koncentraciju i urednost u igri obrane, pa nepotrebno napravio kazneni udarac za 3:3. To je nogomet, vrlo dobrih 90 minuta, po mnogočemu i odličnih, loših otprilike osam, a rezultat je 3:3.