Mislav Oršić danas će nastaviti jedan nevjerojatan niz. Naime, otkad je došao u Maksimir, u ljeto 2018. bio je starter u svim europskim utakmicama. Dosad ih je bilo 27, večeras će, znači, 28. put biti u Bjeličinih prvih 11. Niti ozljeda, niti kartoni, a niti neka trenerova taktička zamisao nisu ga maknuli iz momčadi. Ne pamtimo i da je bio ikad upitan, da je visio do zadnjeg trena.
- Zatekli ste me, nisam znao za taj podatak, odnosno, nisam o njemu posebno razmišljao. To je statistika koju ljudi vole i koja je zanimljiva, međutim ja se fokusiram samo na sljedeću utakmicu i nadam se da ću biti zdrav i spreman. Samo da je zdravlja, to uvijek govorim, ali lijepo je čuti i vidjeti takvu brojku, taj podatak - rekao nam je jučer Oršić, najbolji Dinamov strijelac u ovogodišnjoj Ligi prvaka.
Zabio je tri gola Atalanti, pa jedan Šahtaru s bijele točke, ostao mu je još samo City.
- Ha-ha, tako ispada, ali neću se buniti ako i netko drugi zabije, a mi na kraju budemo uspješni. Vjerujemo u sebe, nadamo se pozitivnom ishodu. Šteta za onaj Šahtar, za one bodove, ali nema mjesta za jadikovke. Imamo još jednu priliku, dat ćemo sve od sebe da je iskoristimo.
Zamislili smo ovaj intervju s Oršićem kao jedan drugačiji razgovor, da nam pokuša u nekoliko detalja opisati kako izgleda priprema za utakmicu, otprilike tjedan dana ranije. Što je radio, što je razmišljao, kako će dočekati današnji veliki susret? Nismo išli od dana do dana, jer neki su slični, nekih se i ne može točno sjetiti, ali Oršićev tjedan uoči Cityja izgleda otprilike ovako...
KAD GOD MOGU, IDEM U VRTIĆ PO SINA
Uz telefon smo Mislava uhvatili baš kad je došao kući sa sinom Manuelom. Dječarcu je godina i četiri mjeseca, već počinje “hvatati” da je tata “neka faca”.
- Baš sam otišao po Manuela u vrtić. Idemo uvijek kad mogu, kad mi je trening poslijepodne, iskoristim priliku i odem po njega. Uživam u tome. Prošao je onu fazu kad treba paziti na svaki korak da ne padne, sad je pravi gušt igrati se s njime. Koristim svaki slobodan trenutak za igru s njime, prije nego što odem na trening i zadnje pripreme za utakmicu, družit ću se s obitelji. Manuel je već bio na utakmici, protiv Hajduka, pomalo razumije da je tata dolje na terenu, ha-ha. Igra se i s loptom, iako je više prima rukama, nego što je udara nogom. Neka bude i golman, ako želi, nema problema.
NISAM TIP KOJI GLEDA PUNO UTAKMICA, NISAM GLEDAO NI MANCHESTER CITY
Manchester City u zadnjih je tjedan dana odigrao dvije utakmice. Pobjeda protiv Burnleyja 4:1 i poraz od Uniteda 1:2. Je li Oršić gledao te dvoboje?
- Nisam, nijednu ni drugu. Moram priznati da nisam tip koji gleda puno utakmica, mene zanima Dinamo, naše utakmice, moja igra. Radije vrijeme provodim s obitelji, prijateljima. Pa i ne znam previše o te dvije utakmice, ne znam što bih vam posebno kazao. Uostalom, imali smo i mi utakmicu protiv Varaždina, čitav tjedan pričali smo i pripremali se za taj susret. Nisam ni posebno promatrao i analizirao vratara Edersona, niti Cityjeve braniče, ne zamaram se previše time kako će igrati suparnik. Važno je da onog trenutka kad istrčim na teren dam sve od sebe, kao i ostali suigrači, a siguran sam da će nam trener i njegov stožer podastrti sve važne informacije o Cityju, da nam informacije neće manjkati.
ŽELIM IGRATI SVAKU, ALI NEKAD MORAŠ GLEDATI I S KLUPE
Protiv Varaždina nije igrao, utakmicu je odgledao s klupe. Nije često u toj situaciji.
- Ako mene pitate, želim igrati uvijek, svaku utakmicu. Nikad nisam umoran, bio sam spreman i protiv Varaždina ući, dati sve od sebe. No, trener je tako odlučio, ne bunim se. Bodrio sam dečke s klupe, bilo je malo neobično što smo imali toliko prilika, svašta promašili. Dogodilo nam se i protiv Hajduka, no kad se sve zbroji, ipak smo povećali prednost na ljestvici i sad uvjerljivo vodimo. Što se tiče Varaždina, presudio je Mario Gavranović, čovjek s klupe. Kad je ulazio rekao sam mu, kao i svima koji ulaze, samo “sretno”. Dobro je završilo, tri boda su tu, to je najbitnije.
MOŽDA SMO SE VIŠE PRIPREMALI ZA ATALANTU I ŠAHTAR
Treninzi su zadnjih dana isti kao i uvijek ili ipak drugačiji s obzirom na to da u Zagreb dolazi tako moćna momčad u tako važnoj utakmici?
- Pa, uglavnom je to isto, nema nekih posebnosti. U subotu smo mi koji u petak nismo igrali odradili jači trening od ostalih, igrali i pet na pet. Nema tu popusta, uvijek se igra u nešto, ne znam u ovom slučaju, što je bila nagrada. Ali znam da sam bio u pobjedničkoj momčadi! Inače, nije da smo nešto posebno između sebe pričali o Cityju, ne mogu reći da već danima razmišljamo samo o tome. Radimo na treninzima neke taktičke vježbe, koje su specifične za utakmicu sa Cityjem, ali možda smo se čak više pripremali za Atalantu i Šahtar, o Cityju više-manje znamo sve. I to je to, kao i uvijek, morali smo biti na treningu najkasnije 45 minuta prije početka, ja obično dolazim 60 minuta prije. Sve je isto.
KAD VIDIŠ NAVIJAČE U REDU, ONDA MORAŠ DATI JOŠ VIŠE
U subotu je po dolasku na trening vidio red za ulaznice, koje su za glavne tribine rasprodane gotovo u roku pola sata.
- Vidio sam, već smo se u ovih godinu i pol dana naviknuli na to, europske utakmice uvijek igramo pred punim Maksimirom. Ali, svejedno, kad vidiš te ljude u redu po zimi od ranog jutra, dobiješ neku dodatnu snagu, moraš na terenu dati još više. Općenito, moram vam reći, atmosfera u našoj svlačionici je odlična, pozitivna. Respektiramo suparnika, svjesni smo dakako da igramo protiv jedne od najvećih momčadi na svijeta, međutim, nema nikakvog straha, jedva čekamo utakmicu s Englezima.
NISAM TIP OD IZLAZAKA, NIGDJE NISAM IŠAO
Je li po gradu sretao navijače, što su mu poručivali, je li uspio osigurati ulaznice svima onima koji su htjeli na utakmicu.
- Nisam tip od nekih izlazaka, doista u zadnjih tjedan dana nisam išao nikamo. Osim onog klupskog domjenka i otvorenja adventske kućice, bio sam s obitelji. Tako da se nisam previše susretao s navijačima, ali oni koji su mi prišli poručili su slično, “samo hrabro u srijedu, pobijedite ih”. A ulaznice? Uf, to je bilo toliko poziva, da nikako nisam mogao svima udovoljiti. Mislim, iskreno, da me mrze na našem “ticket pointu”, toliko sam im puta slao mail s ispravcima u potražnji, pitao ih je l’ ima negdje još koja karta, mogu li mi kako pomoći da su me sigurno spominjali, ha-ha. Na kraju uspio sam osigurati ulaznice za svoje najbliže, obitelj i prijatelje. Roditelji uvijek idu, na svaku utakmicu. I da sjekire padaju, oni bi došli, a Manuel je još premali za takvo iskustvo, on će biti na čuvanju. I gledati na televiziji.
KLASIČAN JELOVNIK - PILETINA I TJESTENINA
Ima li Oršić neki poseban ritual, kako se priprema za samu utakmicu u onih zadnjih nekoliko sati?
- Nemam ritual, nemam nešto što prakticiram prije utakmice. Srijeda, dan utakmice, čeka nas ujutro lagani trening, aktivacija, onda sastanak na kojemu će trener reći sve što nam treba reći. Zatim ručak, pa dnevni odmor. Za ručak jedem klasično, tjestenina i piletina, to je normalno na dan utakmice. A poslijepodne uz odmor, kratim vrijeme i igrajući igrice na mobitelu, s cimerom Marijem Šitumom. To nam je zabavno, a najbrže prođe vrijeme do utakmice. Inače, sa Šitumom sam cimer prije domaćih utakmica, na gostovanjima sam u sobi s Brunom Petkovićem. Tako je ispalo, toga se držimo.