Bruno Petković je umjetnik života na malom prostoru, heroj svih studenata u podstanarstvu, napadač koji na kovanici od pedeset lipa može sakriti loptu dvojici čuvara i još izboriti jedanaesterac. Mislav Oršić je jablan koji se tako nečitko savija na brisanom prostoru vjetrovitog suparničkog kaznenog prostora da mu stoperi jednostavno ne mogu pročitati putanju. Arijan Ademi je šef famoznog 'međuprostora', gazda tog međuzemlja između momčadskih linija gdje se, ako vjerujete trenerima, skrivaju najveća rezultatska blaga.
Večeras je stigao u dvije velike prilike zato što ima naviku da kao plutajuća mina dolazi tamo gdje isporučena biva opasna suigračeva lopta, ali Ademi je svoj bonus malih herojstava ispucao u Budimpešti pa je promašio dvije grandiozne šanse. Bez posljedica, srećom.
Sažeto rečeno, Dinamo danas djeluje tako moćno da u važnoj europskoj utakmici Dani Olmo može uzeti slobodnu večer i odigrati samo za šest i pol, a da plavi elegantno ovjere kartu za skupinu Lige prvaka. Odmah, bez oklijevanja, nakon prve nokaut-utakmice. Čast norveškom prvaku, ali bila bi tragedija, nešto nalik ritualnom harakiriju, da Dinamo u uzvratu ispusti ovako opipljiv kapital.
Treba reći da su za Dinamo u srijedu navijale neke važne okolnosti. Recimo, prvi ozbiljan napad plavih zaključen je opravdano dosuđenim jedanaestercem i golom s kreča, nakon što je Petković haklerski vješto prodao 'mikića' čuvaru Lundemou. Drugi gol je stigao nakon asistencije Rosenborgova stopera. Onda je pred kraj poluvremena trebao doći i drugi jedanaesterac, ali su sudac Orsato i njegovi pomoćnici u VAR kombiju pod zapadnom tribinom iz nepoznatog razloga ubacili u rikverc.
U posljednjih dvadesetak godina pogledao sam puno različitih Dinamovih momčadi, iz različitih epoha, s trenerima različitih afiniteta, ali usudio bih se reći da je sastav Nenada Bjelice već nadmašio prethodnike.
Moćniji, bolje izbalansirani, poletniji i kvalitetnije pozicijski pokriveni čak i od one momčadi koju su krajem devedesetih predvodili Prosinečki, Cvitanović, Viduka, Jurić, Mujčin, Ladić i Šimić. Nakon Fenerbahcea, Anderlechta, Viktorije Plzen i Benfice prošle sezone, autoritativan ulazak u novu kampanju samo dodatno napucava rejting momčadi koju je osmislio i komponirao Nenad Bjelica. Petković i Oršić, dva igrača koja su uoči dolaska u Maksimir putovala sporednim karijernim kolosijecima, najbolje dokazuju da je Bjelica majstor zanata. Na ruku mu ide podatak da ga igrači prate kao što pastva prati karizmatičnog propovjednika. Njegove se odluke - zašto ne igra skupo plaćeni Moubandje ili kako je odjednom s radara nestao Teophile-Catherine? - jednostavno ne propitkuju.
Veći dio ovog komentara ispisan je u poluvremenu i na startu drugog dijela utakmice, koji je u ozbiljnoj mjeri promijenio sliku meča. 25 minuta nastavka Dinamo je proveo u inferiornom položaju i lako je mogao inkasirati pogodak, ali su za njega radili okvir gola i samouvjereni Dominik Livaković.
To neočekivano propadanje sugerira da Dinamo još nije europska top-momčad i da bi bilo opasno podcijeniti Rosenborg uoči uzvrata. Norvežani će na vlastitom stadionu, pred 20 tisuća navijača, biti posve drukčija zvjerka. Jedanaest Rosenborgovih nastupa u Ligi prvaka kaže nam da ovaj slučaj u nekoj (suludoj) matematičkoj permutaciji još uvijek može odlutati u nepoznatom smjeru. Iskustvo igre i rezultata plavih pod vodstvom Nenada Bjelice, na drugoj strani, kaže da će Norvežani baciti ručnik u ring čim inkasiraju gol, a Dinamo je u dosadašnjih pet kvalifikacijskih dvoboja u svakom dvoboju postigao barem jedan pogodak...