Soccer Football - Champions League Quarter Final Second Leg - Manchester City v Tottenham Hotspur - Etihad Stadium, Manchester, Britain - April 17, 2019 Tottenham manager Mauricio Pochettino, Fernando Llorente and Son Heung-min celebrate after the match REUTERS/Andrew Yates
REUTERS

SPEKTAKL U LIGI PRVAKA

NOGOMETNA UTAKMICA O KOJOJ ĆE SE PRIČATI GODINAMA U ludoj noći, prepunoj drame, preokreta i incidenata svake vrste, dobili smo sve...

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 18.04.2019. u 10:32

  • Osjećaj? Kao na, recimo, Mad Maxu, ali u onom ludom, ekstatičnom 4D formatu, gdje stolica luduje, mirisi odnekud dolaze, uokolo štrca voda i prašina, a pogled ti se lijepi za platno.

    Takav je, otprilike, bio dvoboj Manchester Citya i Tottenhama u uzvratu četvrtfinala Lige prvaka. Poludjeli, nevjerojatni, "once in a lifetime" meč, koji je od sinoć do jutra na Otoku već dobio svoj pridjev - epski. Posve zasluženo.

    U toj ludoj i potpuno ekscentričnoj noći, prepunoj drame, preokreta i incidenata svake vrste, dobili smo sve. Kraj Guardiolinog lova na famozni "quadruple", i Tottenhamov ulazak u povijest u, ironično, sezoni u kojoj baš nikoga nisu kupili. Za razliku od Citya koji je u sumanutom lovu na konačnu slavu spiskao, opet, 80-ak milijuna eura. No, i to je samo djelić ove sulude i opičene pričeo kojoj će se pričati godinama, i koja je, bez sumnje, već sinoć postala jedna od antologijskih utakmica u povijesti Lige prvaka.

    A kako i ne bi, kada u prvih 20 minuta City povede, Son u potpunosti preokrene, pa se onda, opet, "citizensi" vrate na 3-2 i rastvore čeljust poput utakmice. Sve u prvih 20 minuta...

    U tom općem ludilu, u kojem te režiser drži u općoj napetosti, a neki žmarci ugode klize niz kralješnicu, shvatiš da je prošla tek četvrtina priče. I uopće ne možeš ni pomisliti da će krešendo biti još i luđi. A bio je. Itekako je bio.

    Nakon što smo otišli na kratki odmor između dva čina, akcija je krenula: udarci, šanse, obrane, prodori, driblinzi, blokovi... hrpa toga u samo osam minuta. Prije novog zapleta - Cityevog gola, koji je otvorio polufinale. A onda je, dakle, uslijedio "grand finale": Llorente, gol, slavlje, zvižduk. Nevjerica na tribinama, šok. Cuneyt Cakir, čovjek koji dirigira mečom, kaže - stop. Na scenu prvi puta stupa kompjuter iz sjene. Famozni VAR.

    I razgovaraju njih dvojica, turski arbitar vraća na sporni trenutak više puta, minute se čine kao godine, i onda, ne baš sto posto siguran, ipak procijenjuje - Llorenteov gol nije ruka, nije sporan. Llorenteov gol je regularan. Pandemonija veselja na djeliću Etihada gdje su navijači "spursa", na semaforu u tome času svijetli: 4-3. Petnaest minuta prije kraja, Tottenham je taj koji je u polufinalu.

     

    Slijedi završni pohod Guardiolinih trupa, Tottenham je u svom kaznenom prostoru, i odbija sve napade, Lloris brani čudesno, i čini se da je, napokon, kraj ove priče koju bi neki nemušti režiser razvukao na barem trilogiju, koliko se svega izdogađalo u sat i pol vremena. No, ne i ovaj.

    Ovaj je za kraj ponudio "bonus scenu": Eriksen je vraćao jednu loptu unazad, na nju refleksno reagira fenomenalni De Bruyne i hotimično u šansu gura Agüera, koji ulazi u 16 metara, vraća loptu Sterlingu, koji lažnjakom izbacuje čuvara i trpa je u gol. Na semaforu je 93:20, dakle minuta i pol prije kraja. Trans, Guardiola poput Bilića trči u teren, na stadionu vlada opće ludilo. City je u polufinalu. Houdinijevim eskapizmom...

    No zvižduk se valja kroz mase, Cakir je na slušalici.

    Nogomet se, naime, promijenio. Prije, to bi bilo to. Odnedavno, nikad nisi siguran. A City ovoga puta nije bio siguran. Jer, VAR je registrirao da je Kun u izgradnji pobjedničkog gola bio možda dvadesetak centimetara ispred obrane. Cakir je zamahnuo i - prelomio: ofsajd. Odjednom, druga strana stadiona luduje, druga je u apaurinima. Kraj. Tottenham je u polufinalu...

    Ako želite nešto veliko od nogometa, onda ste to dobili sinoć. Ovo nije bio samo nogomet. Ovo je bila zaraza. Čips sa strane je nestao, svjetla su se upalila, a još dugo, kao fokalna tema trajala je utakmica. Zaboravite taktičke finese. I guštajte u onome što ste gledali. Jer, tko zna kada ćete opet...

    P.S. Nogomet je ove sezone odlučio igrati za našeg Žileta. Prvo Dinamo, sad njegovi Spursi. Neka. Guštaj, Tomo...

     

     

    Iz drugih medija