Dinamo ima Danija Olma, koji i kad ne odigra veliku utakmicu pokaže dio svog arsenala. Dinamo ima i neuništivog Arijana Ademija, sve boljeg Moru, sve bolje bokove, da ne spominjemo stopere... Ali, Dinamo ima i tri hrvatska reprezentativca na novom izbornikovom popisu, a baš ta trojica bila su detonator Dinamove pobjede. Dominik Livaković ispucao je loptu, Bruno Petković skočio i natjerao Hovlanda da asistira Mislavu Oršiću. On je odlično pratio akciju i pogodio hladnokrvno, kroz noge, slabijom lijevom nogom. Prije tog gola Oršić je pucao, nakon odbijanca Petković je došao u situaciju u kojoj je izborio kazneni udarac. I sam ga je zabio, nakon onog promašaja u Budimpešti. Mogao je Dinamo i uvjerljivije pobijediti, mogao je i neki metak zalutati u Dinamovu mrežu, međutim, na kraju svega Dinamo zasluženo odlazi u Trondheim s lijepom prednošću.
Trojica igrača koje je još prije desetak mjeseci Nenad Bjelica spominjao kao reprezentativne kandidate i tada bio potiho ismijavan, sada su Dinamova snaga vrijedna Lige prvaka. Oršić i Petković, ponavljamo to stalno, došli su na mala vrata u Maksimir, malotko im je vjerovao, kao što je i malotko vjerovao da je Livaković kalibar reprezentativne 'jedinice'. Međutim, upravo su ti igrači presudili Norvežanima u prvom susretu i gurnuli Dinamo daleko prema Ligi prvaka. Dokazali su se na visokoj razini, a ne bude li u uzvratu čuda, uskoro će se dokazivati i na najvišoj razini, protiv najboljiih momčadi Europe. Naravno, nitko ne kaže da odmah moraju igrati u prvih 11 u Dalićevoj formaciji, ali da su trenutno u boljoj formi od mnogih reprezentativaca to im se ne može osporiti.
Ali, naravno da oni nisu jedini, Dinamo je momčad koja redovito pobjeđuje. Tako mirno, sigurno, rutinski. Dinamo je postao momčad u koju se možete pouzdati, kojoj navijači vjeruju. Ima, naravno, uvijek nekih slabih točaka, slabih trenutaka, ali plusevi su dosad uvijek nadvladali. Kad igraju kao sinoć, zajednički, požrtvovno, uz nekoliko klasa u momčadi, onda Dinamo rješava suparnike poput nekih jačih, europski moćnijih momčadi, kao što volimo reći, ovako pobjeđuju velike momčadi. Još da je Orsato dosudio drugi penal, tko zna kako bi završilo...
Ali, gledajući Dinamove ove sezone, trebalo bi biti dovoljno. Jer, Modri su u pet utakmica zabili 12 golova i primili samo jedan. Nogomet čini čuda i 'okreće planine i mora', ali da uz takvu statistiku Modri odigraju 90 minuta a da ne zabiju nijedan i pritom prime dva i(li) više zvuči teško moguće. No, naravno, ovo je tek prva utakmica, tek prvi korak, neki kažu da je 2:0 najgori rezultat, primiš prvi, drugi pada sam. Ali, kad Bjelica ima toliko raspoloženih igrača, zasjat će netko i u Norveškoj. Vrata Lige prvaka su odškrinuta, sad ih treba do kraja otvoriti. Ne treba ništa posebno napraviti, samo odigrati kao Dinamo. Momčadski i zajednički, goropadno. I reprezentativno.