S današnjim danom, “kliker” se zaustavio na točno 1700. Toliko je, naime, prošlo dana otkad je Dani Olmo zakoračio u Dinamo i sanjao...
- Dobro, i trudio se, radio, a jasno i pomalo maštao - ispravit će nas.
I jest, sve se to, eto, skupilo u paketu u tih četiri godine, sedam mjeseci i 27 dana. Toliko je trebalo da dječak odraste u muškarca, da postane prvi HNL-ovac vrijedan 30 milijuna eura i da danas ispuni svoj san. Nakon preko 40 tisuća sati i odluke koja mu je promijenila karijeru, Dani Olmo će danas, napokon, zaigrati u Ligi prvaka...
OK, bilo je već prilike, prije tri godine u duelima sa Sevillom, Juventusom i Lyonom, Ivajlo Petev mu nije dao niti minute, čak ga niti u jednom od tih susreta nije stavio ni na klupu.
- Ne bih o tome - često je puta isticao.
Iako nezadovoljan, nikad nije uklizao Bugarinu preko stranice. A mogao je. No, eto, ako ima pravde, onda se ona pokazuje danas, kada mladi Katalonac dobiva najljepšu moguću satisfakciju. Himna Lige prvaka, krcati Maksimir, i momčad u kojoj on drži glavne ključeve...
- Ma, dobro, pustimo sada to, bitna je samo momčad i to naše otvaranje. Nisam samo ja, svi živimo za ovo - “branio” se u predvečerje njemu uz finale Eura U21 najvažnije utakmice dosadašnje karijere. I najemotivnije, definitivno...
- Jedva čekamo tu utakmicu. Već se dugo pripremamo za to, mislimo o tome, i ono što znam jest da smo spremni, motivirani i - idemo na pobjedu. S našim navijačima na punom Maksimiru sigurno ćemo napraviti dobar rezultat - odmah će iskazati strašan motiv.
Iako s druge strane stoji momčad koja nipošto nije bezazlena, koja ima glavu i rep, sjajnog, prokušanog trenera i momčad koja se u teškom prvenstvu lani iskrala iz sjene i stigla do Lige prvaka.
- Jaki su, baš su jaki, moćni u napadu, a iako ispada da im je obrana slabiji dio momčadi, očito to nadoknađuju ofenzivom. Ma, znamo da će biti teško, svaka ekipa je jaka, ali vjerujemo u sebe, imamo motivaciju, zaslužujemo biti ovdje gdje smo,i to moramo sada dokazati. Znamo što možemo napraviti, ali to moramo učiniti perfektno, dati svih 100%, bez opuštanja i popuštanja.
Koje su vam uopće ambicije u Ligi prvaka?
- Ambicije? Po meni prva je utakmica najvažnija, ovo je dvoboj koji moramo dobiti, ovo je nešto što određuje ostatak jeseni. Kao i lani, u Europskoj ligi, bili smo spremni na izazove, ali nismo gledali unaprijed, šef nas je naučio da idemo stepenicu po stepenicu, utakmicu po utakmicu, pa ćemo vidjeti dokle ćemo doći.
A došli su daleko, jako daleko, povijesno daleko...
- Prvo trebamo pobijediti Atalantu, to je sad ono što je u fokusu, a onda ćemo vidjeti...
Što se njega tiče, granica nema. Pokazuje to otkad je stigao, konačno i kroz mladu reprezentaciju, gdje je ‘capitán’, i spiritus movens neke nove generacije zlatnih europskih dječaka.
- Baš sam ovoga puta na okupljanju pričao s jednim igračem koji inače igra za Manchester City, Eric García se zove, rekao sam mu da se pripremi, da ćemo ih pobijediti tamo.
Bi li možda on krenuo vašim, zaobilaznim putem do zvijezda?
- Nema tih igrača u mladoj reprezentaciji koji bi išli mojim putem, nitko me ne pita ima li mjesta u Dinamu, ali to je i normalno. Kao što je za mene i moj put normalan i uobičajen, napredak, uz stalni rad koji je donio sad ovaj blagoslov u vidu igranja elitnog klupskog natjecanja. To je posebna čast, gušt, ali i odgovornost, da pokažemo kako nam je mjesto ovdje. A ja čvrsto vjerujem da jest.
Kao momak koji vrijedi 30 milijuna eura...
- Lijepo je vidjeti koliko vrijedim, ali to je samo broj, na meni je da radim dalje, da nastavim trenirati, ispravljati svoje greške, i pomoći klubu da idemo naprijed. Znači, Atalanta...
...A onda tek City:
- Svi znamo kakav je to klub, i bit će neviđeni gušt nadmetati se s tim igračima u Manchesteru, ali polako, kažem, idemo prvo odigrati i pokazati što znamo protiv Atalante.
On prije svega. Jer, išao je cijelu karijeru stepenicu po stepenicu. Sljedeći je korak igranje u eliti, pa kucanje i na vrata A-selekcije velike i moćne “furije”.
- Ja se nadam, normalno, svaki igrač sanja da jednog dana može zaigrati u takvom društvu, i to u dresu svoje domovine. Ali, ovih mjesec dana posvećen sam na klub, a ako dobro odigram Ligu prvaka, tko zna, možda i imam šanse da me se pozove...
Gol Cityju za poziv u reprezentaciju...
- Potpisujem!