Što se tiče ove utakmice, Dinamo je krenuo u formaciji 4-2-3-1, koja se u obrambenom dijelu pretvarala u 4-4-2 i u najboljem mogućem sastavu s obzirom na situaciju sa stoperima. Šteta je što se Ademija moralo maknuti s pozicije veznog, jer on daje energiju i dubinu s loptom i bez lopte.
City izmijenjen, no i dalje vrlo jak sastav, dapače, osvježen. Krenuli su kombinatorno, a Dinamo nakon duge lopte na Petkovića pokušava s Oršićem i Olmom napasti prostor, pri čemu i odlično reagiraju na drugu loptu i vrše visoki presing kad god je moguće. U obje faze Dinamove igre vidljivo je dosta trke bez lopte.
Takav pristup nagrađen je fantastičnim golom Olma. City je nakon toga podignuo linije, stoperi su zapravo postali vezni, a Dinamo se spustio u zadnju trećinu, zgusnuo sredinu te usmjeravao goste na bok gdje iz te gustoće pokušavaju pomoći bočnim igračima.
Bila je to jako pametna postavka Bjelice i jedini način kako igrati protiv ovakve momčadi uz top pogodak. City je u biti kružio kao mačak oko vruće kaše s puno dodavanja i uz posjed do iznemoglosti, a kada im nisu prolazili ubačaji posegnuli su za povratnim loptama 'a la Barcelona'.
Na žalost, jedan im je ubačaj ipak prošao, ali moram istaknuti da je to posljedica nekorektne igre u trenutku dok su dva igrača Dinama ležala na travnjaku, što je za jednu tako veliku momčad i k tomu iz Engleske, koja je navodno prijestolnica 'fair-playa', sramotna situacija.
U drugom poluvremenu do izražaja je došla kvaliteta Cityja s jedne strane, odnosno umor i nedostatak svježine kod igrača Dinama s druge strane, uzrokovan ranim početkom sezone. Ipak, a što se tiče direktno i ove utakmice - Šahtar se morao dobiti u Zagrebu nakon onakvog rezultata u samoj završnici.
Poslije toga teško se vaditi protiv ovakvog protivnika. Pohvalio bih i atmosferu na stadionu. Što bi City dao za ovakvu podršku na svome stadionu!