Tražeći nadu i motivaciju uoči uzvrata u Amsterdamu, Mauricio Pochettino raskopao je škrinjicu s vlastitim uspomenama pa stigao sve do - Kolumbije i 1992. godine. Menadžer “spursa” tih je dana s kapetanskom vrpcom Newell’s Old Boysa oko ruke poveo momčad u Cali na uzvratnu polufinalnu utakmicu Cope Libertadores. U prtljazi su Boysi nosili mršavih 1-1 iz prve utakmice u Rosariju.
- Onda smo stigli u ‘džunglu’. Atmosfera na stadionu Américe de Cali bila je užarena, izrazito neprijateljska. Čim smo istrčali iz onog plastičnog tunela na teren, moj je suigrač pogođen baterijom u glavu i morao je na šivanje - prisjeća se Pochettino.
Pogađate što slijedi u nastavku, klub iz Rosarija, inače dječačka ljubav Lea Messija, herojski se iščupao iz gabule i provukao u finale nakon drame u kojoj je Pochettino zabio glavom za vodstvo Boysa. Domaćin je izjednačio, završilo je 1-1, da bi kasnije u raspucavanju jedanaesteraca Pochettino zamalo prerastao u tragičara poslavši loptu preko grede na obližnje brdašce s kojeg stadion promatra golemi kip Isusa Krista. Bilo je to najduže raspucavanje jedanaesteraca u povijesti južnoameričke Lige prvaka, pobjednik je isplivao nakon 26. udarca s bijele točke. Newell’s je produžio u finale u kojem je - opet nakon raspucavanja s kreča - kapitulirao pred Sao Paulom.
- Postoje lude utakmice, ova u Caliju je bila jedna od takvih. Svi su nas otpisali, sve je bilo pripremljeno Kolumbijcima za finale, a mi smo u tome pronašli dodatnu motivaciju. Računam da bi se nešto slično moglo dogoditi Tottenhamu u revanšu s Ajaxom. Ostali smo veliki dužnici navijačima u prvoj utakmici, moramo igrati hrabrije. A ako igraš hrabro, ako istrčiš uvjeren u pobjedu, onda je sve moguće - vjeruje 47-godišnjak.
Problem s ovakvim utakmicama je to što su one povijesni rariteti. Trebalo bi se pogoditi puno i previše okolnosti da priča dobije dramski zaplet i odvrti se u korist “spursa”. Za početak, bilo bi zgodno da je Harry Kane na terenu, a njega nema zbog ozljede gležnja. Navijače “spursa” razveselila bi i bolja forma Delea Allija i općenito krivulja forme momčadi, koja je zablistala u četvrtfinalu protiv Manchester Cityja, ali je onda potonula.
Za razliku od Ajaxa, koji je u posljednjih deset utakmica upisao devet pobjeda i jedan remi (1-1 s Juventusom u Amsterdamu). “Kopljanici” su u međuvremenu u trofejnu riznicu pospremili prvi trofej kada su u nedjelju protutnjali pored Willema II u finalu nizozemskog kupa (4-0). Dva kola prije kraja nacionalnog prvenstva Ajax je favorit za naslov i jednom nogom u finalu Lige prvaka.
- Bilo bi idealno da za rođendan 12. svibnja u džepu držim ovjerenu kartu za finale u Madridu i osiguranu titulu nizozemskog prvaka, ali taj epilog nije realan jer nas PSV prati u stopu. Prvenstvo ostaje neizvjesno do posljednjeg kola - kaže Frenkie de Jong.
Navijači Willema II, kluba u kojem je ponikao, dočekali su ga pljeskom uoči finalne kup utakmice. Veseli ih uspjeh njihovog klinca, premda se događao u dresu Ajaxa, a vjerojatno nisu imuni ni na 9 milijuna eura odštete, koliko će inkasirati nakon de Jongova transfera u Barcelonu sljedećeg ljeta. Frenkie de Jong prepoznat je kao pokretačka snaga spektakularne i mlade Ajaxove momčadi u kojoj je ove sezone neočekivano procvjetao i jedan 30-godišnjak. Dušan Tadić zabio je ukupno 34 gola...
- Kada smo uzeli kup, s leđa smo zbacili izvjesni teret. Za nas više neće govoriti ‘oni su sjajni, ali ne osvajaju trofeje’. Sada opuštenije idemo dalje. Prema finalu Lige prvaka? Nećemo tako razgovarati, dužni smo pokazati respekt Tottenhamu koji ima odličnu momčad i u Amsterdam dolazi po pobjedu. Za prolaz nam treba razina igre iz prvih pola sata u Londonu. Tada smo bili odlični i opasni, kasnije baš i nismo briljirali - dodaje de Jong.
Tražite li čovjeka koji će Ajaxu odškrinuti vrata madridskog finala, bookmakeri vam predlažu Tadića kao favorita za strijelca prvog pogotka. Na drugoj strani, najozbiljniji kandidat za režiju lude utakmice na koju računa Pochettino zove se Heung-Min Son, heroj četvrtfinalnih utakmica koji je iz Lige prvaka s tri pogotka izbacio Man City.
