Prošlo je već gotovo 20 godina od Dinamova posljednjeg ulaska u Ligu prvaka via Budimpešta. Bilo je to 25. kolovoza 1999. godine, maksimirski se klub tada zvao Croatia i na uzvratnom dvoboju 3. pretkola za ulazak u Ligu prvaka,Zagrepčani su u Budimpešti svladali domaći MTK 2:0 (0:0). U prvoj utakmici, 11. kolovoza u Zagrebu, bilo je 0:0, zapravo je to bio sjajan rezultat za Plave, budući da su od 17. minute igrali s igračem manje, nakon isključenja Edina Mujčina.
Prvi je žuti karton Mujčin dobio u 10. minuti zbog preoštrog prekršaja, a samo sedam minuta kasnije, zbog navodnog simuliranja prekršaja u 16-ercu. Engleski sudac Graham Poll pokazao mu je i drugi žuti, isključujući karton! Isti onaj Graham Poll koji je sedam godina kasnije, na SP-u u Njemačkoj, pokazao tri žuta kartona Joeu Šimuniću na utakmici Hrvatska - Australija (2:2)...
Ludo slavlje u Hiltonu
Unatoč mršavom zagrebačkom remiju, otputovali su Modri na uzvrat u mađarsku metropolu puni nade i samopouzdanja, znali su i osjećali da su bolja momčad i da se ta prilika ne smije ispustiti. I uspjeli su, s dva je pogotka udarcima glavom, u 58. i 86. minuti, Josip Šimić odveo Plave u elitno klupsko europsko natjecanje...
Jedan od junaka te velike pobjede bio je Mihael Mikić, koji je asistirao Šimiću za drugi pogodak.
- Bilo bi možda zanimljivije pričati o fešti u hotelu Hilton na Budimu nakon te pobjede i našeg ulaska u Ligu prvaka, neke se potankosti tog ludog slavlja nikad neće zaboraviti, ha-ha - odmah je na startu Mika odveo razgovor u vesele vode.
Potom je nastavio:
- Svi smo očekivali da ćemo već u Zagrebu riješiti pitanje ukupnog pobjednika, ali isključenje Mujčina zapravo nas je dovelo do situacije da smo morali biti zadovoljni domaćim remijem bez pogodaka. Ali nismo paničarili, znali smo da smo bili mnogo kvalitetniji od Mađara i da će na uzvratu sve ovisiti o nama. Tako je i bilo, nije bilo nimalo straha kod nas, nadam se da će tako hrabro i ovaj Dinamo odigrati u utorak protiv Ferencvarosa. I ova je plava momčad opipljivo kvalitetnija od mađarskog prvaka, ali onaj naš 0:0 rezultat iz prvog dvoboja bio je znatno bolji od ovog 1:1 rezultata, nama je onda odgovarao i svaki remi s postignutim golovima.
Ipak, nije to baš bilo tako lako u Budimpešti, u prvom ste dijelu bili dosta nervozni i tek ste u nastavku probili domaćina?
- Možda je to tako izgledalo, ali takva je bila naša taktika. Sjećam se da sam dva dana prije utakmice razgovarao s trenerom Osvaldom Ardilesom i rekao mi je da će utakmicu početi Ardian Kozniku, a da ja ulazim odmah u drugom poluvremenu. Ideja je bila što više izmoriti suparnika, a onda ga napasti u nastavku, želio je da svjež i odmoran uđem s klupe i probijam desni bok. Tako je i bilo, oba su gola pala nakon prodora po desnom boku, prvi nakon ubacivanja Rukavine, a kod drugog sam ja asistirao Šimiću - govori Mikić i ponosno ističe:
- I onda ljudi vele da nisam imao dobar centaršut, a svojim sam ubacivanjima s desnog boka uveo Dinamo i u Ligu prvaka i u Europsku ligu! Nadam se da se sjećate kako sam “u trepavicu” pogodio Mandžukića u Amsterdamu za 2:0 protiv Ajaxa 2007. godine, na kraju je završilo 3:2 za nas i ušli smo u Europsku ligu...
A kako će ovoga utorka, pred Dinamom je teško iskušenje?
- Uvjeren sam u prolaz, ali i u kasniji ulazak u Ligu prvaka! Ova momčad ima tu kvalitetu i nadam se da ćemo ove jeseni slušati himnu Lige prvaka u Maksimiru. Istina, nogomet je nerijetko nepredvidiv, ali u dvije utakmice ipak bi Dinamova kvaliteta trebala doći do izražaja i vjerujem da će trener Nenad Bjelica sa svojim stožerom pronaći pravi način za pobjedu u Budimpešti.
Što biste vi, da ste na Bjeličinu mjestu, mijenjali u odnosu na zagrebačku utakmicu?
- U tom prvom dvoboju zasmetala mi je samo jedna stvar - nije mi, naime, bilo jasno zašto su se dečki povukli nakon odličnih 20 startnih minuta? Ne vjerujem da im je Bjelica to rekao, a kao bivši igrač mogu na osnovi iskustva reći da se vjerojatno dogodio nekakav čudan “klik”u glavama igrača i možda su se nesvjesno povukli. Dođu takva razdoblja tijekom utakmice, javi se nekakva psihološka kočnica... Ne treba, dakle, mnogo toga mijenjati, jer je Dinamo i u Zagrebu igrao pametno i stvarao šanse, ne dopustivši suparniku da često dolazi do našeg 16-erca. I bude li u Budimpešti realizacija bolja za samo 20 posto nego u Zagrebu, onda Dinamo neće imati nikakvih problema na uzvratu - optimist je Mikić.
Najveća snaga Ferencvarosa je ipak njegov trener Serhij Rebrov
Podsjetili smo Mikića da je onaj MTK imao Belu Illesa, vođu momčadi, sjajnog kreatora igre, taj je lucidni vezni igrač bio mozak tog mađarskog sastava.
Ima li Ferencvaros sličnoga igrača?
- Ne, definitivno ne! Ferencvaros je radna momčad i njihova je najveća snaga zapravo u - treneru Serhiju Rebrovu! Ima golemo igračko iskustvo iza sebe, trener mu je bio veliki Valerij Lobanovskij i od njega je očito mnogo naučio, usput se usavršavajući - smatra Mikić.