Ono što je Dinamo odigrao u prvih 45 minuta protiv Atalante, to je 45 minuta iz nogometne bajke, teško da može biti bliže savršenstvu nego što je bilo. Onaj osjećaj kad gledate u četvrtog suca i onaj njegov semaforčić i nadate se da će sudačka nadoknada biti - vječna. Da 'ovo' nikad neće završiti. Imali smo u zadnjih 20 godina i velikih pobjeda i velikih mitova. I Porto i Ajaxe u Areni, i United na Old Traffordu, Villarreal, Arsenal. Fenerbahče...
Ali, možemo to bez razmišljanja napisati, ovo je bilo najbolje Dinamovo europsko poluvrijeme još od Celtica i 1998.! Nikad otada nijedna momčad te kvalitete, iz Lige petice, na razini natjecanja Lige prvaka nije u Maksimiru u zadnjih više od 20 godina tako nadigrana kao sinoć Atalanta. Kad momčad, koja slovi za najefikasniju u Serie A, koja se diči napadačkom nepredvidljivošću i stalnom opasnošću, prvi put u okvir, zapravo u Livakovića, zapuca u 45. minuti, onda to govori sve. A dotad već ima tri gola u mreži, bezbroj odličnih akcija Dinama, strašnih akcija Modrih. Nikad, baš nikad u 21 godinu takva dominacija Modrih.
Junaci? Svi! Od trenera Bjelice koji je sjajno pripremio utakmicu, inaugurirao novu formaciju i 'ubio' Gasperinija, preko sigurnih braniča, upornog i besmrtnog Ademija, požrtvovnog More, briljantnog Oršića čije granice nitko još ne zna, do neumornog Petkovića. I, naravno, dvojica bekova, Stojanović i Leovac, koji su odigrali svoju utakmicu karijere, barem u Dinamovom dresu. Asistirali i zabijali, letjeli terenom! Kao da su se Dani Alves i Marcelo u najboljim godinama spustili u Maksimir.
Ali, Dani Olmo! Nije zabio u tom poluvremenu, nije zabio samo slučajno. No, ono što je odigrao, akcija prije prvog gola, pa kasnije sombrero, pa nekoliko fantastičnih driblinga, odigravanja, oduzetih lopti. Ako je Dinamo kao Celtic, Olmo je odigrao kao Prosinečki te iste večeri. Pa, gospodo iz bogatih, velikih klubova, ako vam je 30 milijuna bilo puno, štedite novce, trebat će vam u drugom pokušaju puno više. Ali, nije jedini, ima ovdje još kapitalaca, samo pričekajte, nije ovaj Dinamo još završio posao.
Nego, Gian Piero Gasperini nedavno je postao počasni građanin Bergama. A možda bi Nenad Bjelica mogao u Zagrebu dobiti i ulicu?