U 46. godini Niko Kovač doživio je najveće priznanje trenerske mu, a po mnogočemu i nogometne karijere. Biti imenovan trenerom Bayerna iz Münchena, jednog od najvećih i najuspješnijih klubova svijeta, maksimalistički je okvir svakom, a pogotovo mlađem stručnjaku.
Put koji je prošao do tih vrhova bio je sustavan i pomno planiran, a nadasve profesionalno odrađen, kako sa startom u mladim kategorijama Red Bull Salzburga, potom kao pomoćnik treneru (Stevensu) u seniorskom timu, a onda i kao samostalni trener u Eintrachtu Frankfurt. Jedini odmak od sustavnosti dogodio se, naravno, u Hrvatskoj.
Mamićeva mina
Niko Kovač je prvo prihvatio biti izbornikom U-21 selekcije u siječnju 2013. godine, i to je bila logična odluka kako HNS-ova, tako i njegova. No, zbog uobičajenih improvizacija Hrvatskog saveza, u listopadu iste godine Davor Šuker nagovorio je Niku Kovača da preuzme kormilo A reprezentacije od Štimca. Kao i nedavno Dalić, tako je onomad Kovač izgurao “izgubljene” kvalifikacije i spasio plasman na SP u Brazil kroz doigravanje s Islandom.
Već u veljači iduće godine pokazale su se prve naznake nezadovoljstva Zdravka Mamića, bez konkurencije najutjecajnijeg čovjeka HR nogometa već desetak godina, radom i statusom u javnosti Nike Kovača. Bit će to važna odrednica za smjenu koja će se dogoditi godinu i pol kasnije...
U Brazilu je hrvatski nastup bio na tragu prethodnih (Japan 2002, Njemačka 2006), osim Francuske ‘98, dakle bez prolaska skupine, s dosta repova glede rada izbornika i kasnijih igračkih prozivanja odnosno promjena kadra.
Kovač je ostao u ciklusu za EP 2016, a u kvalifikacije je krenuo s izvanrednim rezultatima i nadasve igrama (6 pobjeda i 1 remi, Italija). No, u lipnju 2015. ga je Zdravko Mamić još žešće putem medija kritizirao, a što je bila jasna najava da će mu prvi slabiji rezultati biti povod za odlazak. Oni su, rezultati i pad forme reprezentacije, dakle bili ključni za smjenu (Azerbajdžan 0:0, Norveška 0:2 u rujnu).
Negativna kampanja protiv njega prije toga je oslabila njegov status u javnosti, ali i u svlačionici, gdje su igrači bili podosta iritirani njegovim metodama u kojima je inzistirao na redu i radu. Određena krutost koju je iskazivao svakako je utjecala i na kompaktnost s grupom, posljedično i na formu igre.
Odveć strano
Niko Kovač naposljetku je otišao, a to je za nastavak njegove karijere bio zapravo dobar epilog. U Hrvatskoj, gdje je kao igrač odrastao u inozemstvu donosio poželjne vrijednosti u reprezentaciju, njegovi profesionalni pristupi i u Europi uobičajen dril discipline bili su odveć “strani”. Vjerojatno je i to razlog što svima očito više odgovara svojevrsni nered i improvizacija...
Do klupe Bayerna u manje od 10 godina trenerske karijere
Niko Kovač rođen je u Berlinu 15. listopada 1971. Nogometnu karijeru počeo je u Rapide Weddingu, klubu koji više ne postoji, a tada je bio dijelom gradske lige. Sada 18 godina odlazi u Herthu Zehlendorf, nižerazredni berlinski klub u kojem se zadržava dvije sezone. Od 1991. član je berlinske Herthe, tada drugoligaša u kojem se zadržao pet sezona. Postao je kapetan, ali nije uspio s Herthom izboriti Bundesligu, no 1996. stigao je poziv iz Leverkusena.
U tri sezone noseći dres Apotekara odigrao je 77 bundesligaških dvoboja, osjetio je čari Lige prvaka, a uslijedio je odlazak u HSV gdje je brzo postao jedan od glavnih igrača. To mu je donijelo poziv iz Münchena, u Bayernu se zadržao dvije sezone do 2003. kada se vraća u Herthu. U Berlinu je ostao tri sezone, a 2006. postaje dijelom RB Salzburga u kojem je 2009. završio igračku i započeo trenersku karijeru. Prvo u omladinskom pogonu, pa je 2011. bio pomoćnikom Huuba Stevensa, a onda je 2013. preuzeo mladu reprezentaciju Hrvatske. Potom je postao izbornik A selekcije, u kojoj se zadržao do 2015. Od ožujka 2016. trener je Eintrachta...
Za Hrvatsku je ukupno odigrao 83 utakmice, postigao je 14 golova, a debitirao je 1996. Sudjelovao je s Vatrenima na SP-ima 2002. i 2006. te na Euru 2004. i 2008. (ski)