Nenad Bjelica vidno je emotivno doživio izlazak na teren Gradskog vrta. Vidjelo se dok je hodao po tartan stazi prema klupi da je to za njega drugačiji susret, koračao s jednom rukom džepu zamišljeno gledajući u pod.
Onda je podigao pogled i možda i malo nesvjesno pogledao prema drugoj tribini, tamo gdje je bila Kohorta. S te tribine na kojoj su najvatreniji domaći navijači čuli su se zvižduci kad je službeni spiker Mario Mihić predstavio Dinamova trenera, a u drugom dijelu povikali su "Umro je Bjelica Nenad", "Prodana dušo"...
Nije to dugo trajalo, možda su neki očekivali i vatreniji doček. Suzdržana je bila glavna tribina, na njoj je bila i Bjeličina obitelj, supruga Senka i sinovi, oni su rado viđeni gosti na tribinama Gradskog vrta. Zapravo, sve one starije generacije u Osijeku pamte Bjelicu kao klupsku legendu, ne zaboravljaju što je sve napravio za klub i grad kao igrač.
Početkom utakmice dvaput je Bjelica ušao u raspravu sa sucima, glavnim Zebecom i četvrtim Crnčićem, protestirao zbog nekih odluka. Veći je dio utakmice proveo na samoj granici trenerskog prostora, naravno, kao i uvijek, bočica vode stajala je u desnom kutu. Treba li napomenuti da su u mnogi u dva Dinamova osječka dana došli pozdraviti Bjelicu i u hotel, stvarno ga u njegovu gradu ljudi cijene i poštuju.