Soccer Football - 63rd Ballon d'Or - The Grand Palais, Paris, France - December 3, 2018 Real Madrid's Luka Modric with the Ballon d'Or award REUTERS/Benoit Tessier - RC169EDF8ED0
REUTERS/Benoit Tessier

OKRUNJENA SEZONA SNOVA

NAGRADA KOJOM SU ISPRAVLJENE BROJNE NEPRAVDE Na naplatu stigao kontinuitet nastupa definitivno jednog od najpodcjenjenijih nogometaša svoje generacije

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 04.12.2018. u 16:31

  • Diego Maradona, Andres Iniesta, Xavi, Thierry Henry, Raul, Alan Shearer, Frank Rijkaard, Dennis Bergkamp, Paolo Maldini, Kenny Dalglish, Eric Cantona, Ferenc Puskas, Francesco Totti, David Beckham, Paul Scholes, Andrea Pirlo, Zlatan Ibrahimović, Wesley Sneijder...

    To su, a neke možete dodati po svom izboru, najveći igrači koje povezuju dvije naoko logične, a opet nevjerojatne stvari. Svi su oni, naime, među najboljim igračima svih vremena. Istovremeno su, dakle, poster-plejada pobornika teorije da je Ballon d’Or natjecanje prepuno kontroverzi i sinonim za nepoštenu dodjelu koja je po kontroverzama ravna, recimo, izboru za Miss svijeta ili Eurosongu.

    U povijesti tog prestižnog, po mnogočemu najvećeg nogometnog izbora na svijetu, koji je jučer proslavio 63. rođendan, hrpetina je spornih trenutaka, koje ni VAR ne bi uspio razriješiti pravedno. Gotovo nevjerojatno, zaista, zvuči podatak da, recimo, taj ugledni francuski starčić nije honorirao, primjerice, Beckhamov famozni “treble” 1999. nauštrb sjajnog, ali rezultatski inferiornog Rivalda, baš kao što glasači nisu honorirali Sneijderov jednak uspjeh 11 godina kasnije, kad je tome pridodao i nastup u finalu SP-a, što nije bilo dovoljno da se “skine” Messi.

    - Ovo je smeće, a ne nagrada - tako je, recimo, reagirao i Franck Ribery kad ga je 2013. prestigao Cristiano Ronaldo.

    - To je bila moja Lopta, ali ju je Ronaldo “ukrao”. Odnosno, nisam glup, Ronaldo ju je morao osvojiti.

    Na pitanje zašto, slegnuo je ramenima, no svijetu nogometa i profita sjajno je legao narativ o dva izvanzemaljca koji se međusobno bore kao u kakvom holivudskom blockbusteru. Messi vs. Ronaldo, taj kleš titana, priča je koja je mnogima donijela dodatne milijune...

    Konačno, prođite još jednom imena s početka teksta i stavite ih u kontekst da se baš nikada, iako su bili “out of this space”, nisu popeli na tron individualnih priznanja. Izbacimo li, međutim, kontekst da ljudi gutaju velike, titanske bitke, a da su do pojave CR-a i Messija odrastali na vječnom mitu Maradone ili Pelea, koji ipak nisu igrali u istome vremenu, pa se nije mogao ni stvarati ovakav hype, činjenica jest da je mnogim pobjednicima, ili gubitnicima, kako god hoćete, trebao idealan tajming za pobjedu. Ako maknemo “ere” Cruijffa, Beckenbauera, Keegana, Platinija, Van Bastena i recentnog dvojca, mnogi su velikani upadali “unutra” upravo zbog rezultata, a ne samo estetskog doživljaja, poput, recimo, Cannavara, Owena, Sammera, Belanova ili Simonsena.

    Uglavnom, oko ultimativne individualne nagrade svjetskog nogometa uvijek su se lomila koplja. I uvijek hoće, baš kao u trenutačnom “slučaju Modrić”: “jedni ga hvale, drugi žale, treći kažu e, moj brale”, no u kontekstu jedne godine nema dvojbe da je Luka Modrić bio zasluženi apsolutni favorit i to s jakim argumentima, koje, eto, očito uviđaju i svjetske kladionice koje su Modrića uoči velikog finala vidjeli kao Dinamo protiv Lokomotive (koeficijent na Luku iznosio je od 1,10 do 1,40, a na Griezmanna od 4,35 do 6,50). Iako će mnogi osporiti drugi dio godine, Luka je specifičan slučaj ne samo zbog osvajanja Lige prvaka - gdje je dominirao, ne samo zbog SP-a - gdje je dominirao, nego i zbog činjenice da je u godini u kojoj su CR i Messi rezultatski podbacili, na naplatu stigao kontinuitet nastupa definitivno jednog od najpodcjenjenijih nogometaša svoje generacije.

    Zbog neosporne činjenice da je od dolaska u Tottenham zaključno do posljednjih epizoda u Realu redovito bio “najbolji sporedni glumac”, došao je red da se naplati priča o dečku koja je ujedno sjajan predložak za film. Nitko se, budimo realni, nije usudio vjerovati da bi genijalni nogometaš koji živi u eri Messija i Ronalda uspio izaći iz njihove sjene. Ali žilavi je Luka, eto, valjda kao kroz one velebitske staze kojima je gonio koze, još jednom uspio. Nisu mu vjerovali u Dinamu - uspio je. Nisu mu vjerovali u Tottenhamu - uspio je. Nisu mu vjerovali ni u Realu - ali je junak naših dana, gle čuda, uspio. I zato je valjda samo trebalo čekati. Jer, nisu mu baš vjerovali ni u hrvatskom dresu - a on je uspio još jednom.

    O Modriću smo ispisali romane. Onaj uvod u Zrinjskom i Zaprešiću već je opjevan gangama i popevkom, zaplet se događao u Dinamovim razgovorima sa Svevišnjim, vrhunac na prijelazu iz Tottenhama u Real, rasplet u madridskim danima... a zaključak je stigao sada. U Rusiji i žetvi posebnih nagrada jednog posebnog nogometaša, metronoma bez kojega ne štima niti jedna momčad kojoj je udarao ritam.

    Prije nekoga vremena Andres Iniesta napisao je da je napokon sretan, jer naposljetku je valoriziran i jedan od igrača koji su bili nemjerljivo važni, ali su stizali iz sjene. Želio je, zapravo, poručiti da ovo jučer u Parizu morala biti nagrada i njegova i Xavijeva i Scholesova i Pirlova, igrača koji su igrali nogomet s posebnim potpisom.

    Zlatna lopta, konačni poredak

    1. Luka Modrić 753
    2. Cristiano Ronaldo 478
    3. Antoine Griezmann 414
    4. Kylian Mbappe 347
    5. Lionel Messi 280
    6. Mohamed Salah 188
    7. Raphael Varane 121
    8. Eden Hazard 119
    9. Kevin de Bruyne 29
    10. Harry Kane 25
    11. N’Golo Kante 24
    12. Neymar 19
    13. Luis Suarez 17
    14. Thibaut Courtois 12
    15. Paul Pogba 9
    16. Sergio Agüero 7
    17. Gareth Bale 6
    Karim Benzema 6
    19. Roberto Firmino 4
    Ivan Rakitić 4
    Sergio Ramos 4
    22. Edinson Cavani 3
    Sadio Mane 3
    Marcelo 3
    25. Alisson 2
    Mario Mandžukić 2
    Jan Oblak 2
    28. Diego Godin 1
    29. Isco 0
    Hugo Lloris 0

    Iz drugih medija