Hrvatski nogomet od iduće sezone igrat će se u velikoj mjeri na hibridnim travnjacima, kombinaciji prave i umjetne trave koju smo u domaćoj ligi upoznali otkako se Rijeka preselila na novi stadion. Često smo slušali izjave igrača koji govore o specifičnosti podloge na Rujevici, brzom travnjaku na koji se treba prilagoditi, za koji trebaju posebne krampone na kopačkama... Sada će takvi biti i u Kranjčevićevoj, Maksimiru, Koprivnici, Vinkovcima, Zaprešiću i Puli, na pravoj travi igrat će se još na Poljudu i u Gradskom vrtu, eventualno i na stadionu nekog novog prvoligaša.
Predradnje bi trebale početi uskoro, a tepih će na šest hrvatskih stadiona postavljati Talijani. HNS je putem natječaja odabrao talijanske firme Italgreen i Rappo za izvođače radova i, sudeći prema njihovim referencama, pronašao izvođače u čiju kvalitetu radova ne treba sumnjati. Dva su odabrana čisto zbog dinamike, jedan izvođač ne bi bio dovoljan da se sve završi u roku već sada ubrzanog postupka.
Odnos prave i umjetne trave varira od 70:30 do 90:10 posto
Na hibridnim travnjacima više se neće vidjeti slika kada nakon klizećeg starta na terenu ostane trag od uklizavanja ili da se iskopa busen trave. Razlog? Tkanina iz koje vire niti koje su stabilizator cijele podloge, baš kao kod klasične umjetne trave. Prava trava ovdje donosi gustoću i kompaktnost zbog čega se u doba najjače vegetacije praktički ne vidi razlika. U doba najslabije vegetacije, znači u siječnju, veljači i prosincu taj je omjer otprilike 70-30 u korist prave trave, dok u doba pune vegetacije taj omjer raste i do 90-10 u korist prave trave.
Spremne role trave
Zašto ubrzanoga? Iz jednostavnog razloga što postoje dva načina postavljanja hibridne trave. Onaj bolji, automatski i duži, podrazumijeva najprije postavljanje umjetne podloge koja kasnije sve drži kompaktnim pa zasijavanje trave čiji je korijen onda jači i izdržljiviji, no riječ je o procesu koji traje i tri mjeseca, na takav je način postavljena podloga na dva trening-terena na Rujevici zbog čega u ovom slučaju ne dolazi u obzir. Drugi način je onaj po kojem se na terenu odrade sve predradnje po pitanju drenaže (u slučaju stadionima na kojima će se sada raditi s izuzetkom Pule i grijanja), pa se na istu postavljaju već spremne role hibridne trave. Upravo je jedna od odabranih tvrtki, Rappo, na taj način postavila podlogu na glavnom stadionu na Rujevici na kojem se već desetak dana kasnije igrao nogomet!
Hrvatski nogomet se tako za kišnih perioda više ne bi trebao igrati na “njivama”, kako su neke hrvatske travnjake često nazivali treneri i igrači, hibridni travnjak, uz kvalitetnu drenažu koja je jednako važna, trebao bi donijeti pomak po pitanju infrastrukture. Ako je suditi po travnjacima na Rujevici, postavljanje hibridne (mixto) podloge mogao bi biti pun pogodak, naravno, ako se na pravi način održava i eksploatira na propisane načine.
Pic: New grass of the Bernabeu [@nuevobernabeu] pic.twitter.com/wffmUw2Qll
— Real Madrid Info (@RMadridInfo) 30 July 2016
Tvrtke koje će postavljati hibridne travnjake (tako ih se naziva jer u svojoj strukturi imaju određenu količinu umjetnih vlakana koji daju stabilnost i postojanost) definitivno su majstori zanata, jer takve su već postavile na čitav niz dobro znanih stadiona, poput Giuseppea Meazze u Milanu, Santiaga Bernabeua u Madridu, Arene u Amsterdamu, Allianz Rivere u Nici, San Mamesa u Bilbau, u trening-kampovima Galatasaraya, Atletico Paranensea...
Održavanje isto, eksploatacija veća
Na Rujevici brigu o svim travnjacima vodi poseban tim ljudi, Rijeka je po preseljenju zaposlila dva agronoma koji su se educirali i u inozemstvu kako bi vodili brigu o travnjacima, ali u riječkom prvoligašu ističu da nema velike razlike (osim financijske) u održavanju hibridnih i pravih travnjaka. Kažu da je najveći dio održavanja isto, da postoje periodi kada se usađuje nova trava i kada se travnjak treba sačuvati, ali i da je eksploatacija puno veća, odnosno da se travnjak može koristiti 1,5 puta više nego kada je riječ o prirodnoj travi. Održavanje, dakle, je nešto skuplje, ali u je i učinkovitost u kišnim periodima kudikamo veća, a to se i tražilo.
Idrži 70 utakmica
Mnogi su upravo ovom podlogom riješili svoje probleme, možda je najpoznatiji primjer Giuseppe Meazza budući da na njemu igraju Milan i Inter. Do 2015. po pet puta tijekom sezone su se mijenjali dijelovi travnjaka koji je često bio ocjenjivan najgorim u Italiji, a onda su uveli kombinaciju prirodne i umjetne trave pa riješili sve probleme. Kažu da po sezoni bez problema može izdržati 70 utakmica, odnosno da ih je koštao 230 tisuća eura.
Kada se radi od nule, hibridna podloga košta do 700 tisuća eura
U HNS-u predviđaju da će postavljanje svakog od travnjaka stajati pet milijuna kuna, što se podudara s iznosima koji su koštali Rijeku. Dopredsjednik Bijelih Dean Šćulac jednom je prilikom istaknuo da je na glavnom travnjaku Rujevice priprema (drenaža, odvodnja i navodnjavanje) i postavljanje rola s hibridnom kombinacijom koštala između 650 i 700 tisuća eura. Na Rujevici se radilo od nule, a ako su podslojevi riješeni, a najčešće jesu budući da su istovjetni i kod prave trave, hibridni busen stoji do 250 tisuća eura.
Ne sumnjamo da će i u Hrvatskoj odraditi odličan posao, da će biti puno više “Rujevica” koju je prilikom zadnjeg boravka reprezentacije u Rijeci nahvalio i Luka Modrić. A prošao je dosta toga u karijeri...
- Uvjeti na Rujevici su fenomenalni, svaka čast Rijeci na svemu što su ovdje napravili. Ovo su pravi sportski uvjeti u kojima svaki igrač gušta i svi stremimo tome - rekao je tom prilikom kapetan Vatrenih.
Klubovi koji koriste travnjake tvrtke Italgreen:
Galatasaray, Boavista, Atletico Paranaense, Novara, Chievo Verona (trening-kamp), Athletic Bilbao (trening-kamp), Spezia, Juventus (trening-kamp), Parma, Šahtar...
Klubovi koji koriste travnjake tvrtke Rappo:
Milan/Inter, Atalanta, Sampdoria/Genoa, Real Madrid, Ajax, Nice, Rijeka, Club Brugge, Kopenhagen, Dinamo Moskva, Athletic Bilbao, QPR, Gent...