Željko Kopić od ponedjeljka sjedi u fotelji direktora Dinamove omladinske škole. Istina je, malotko ga je očekivao na toj funkciji, gradio je karijeru kao trener, k tome bio je i u Hajduku... Međutim, kaže, poziv iz Maksimira bio je izazov.
- Opcija dolaska u Dinamo pojavila se uslijed događaja u proteklom periodu, kada je ta funkcija ostala otvorena. Osjetio sam da je to izazov koji mi treba, funkcija koja će me poticati na dokazivanje na najvišoj razini i koja će od mene zahtijevati maksimalan angažman jer drugačije u Dinamu ne možeš raditi - prve su Kopićeve riječi na novom poslu, koji iako nije trenerski, na terenu, iziskuje možda i više stresa.
Kopić
Linija je tanka
Pritisci i očekivanja svakoga su dana permanentni.
- Svjestan sam zahtjeva i obujma posla, izazova, odgovornosti koju nosi ova funkcija. Jasno je da su prisutni razni pritisci i sve ostalo što nosi rad u velikom klubu. Ciljevi su poznati, ljestvica je postavljena visoko i baš je to ono što me privuklo. Sigurno je da se ne bih upuštao u nešto drugačije od onoga što sam radio i čemu sam težio godinama da nisam prepoznao projekt koji me inspirira. Strategija i klupski ciljevi su na prvom mjestu, na meni je da svojim radom pridonesem daljnjem razvoju škole, a iskustvo koje sam stekao u trenerskom poslu sigurno će mi biti od pomoći. Izazovi u profesionalnom nogometu su veliki, vrlo je tanka linija između visoke razine zadovoljstva i visoke razine frustracije. Obaveza je omogućiti mladim igračima kvalitetan razvojni put.
No, miriše li mu ipak trenerski ‘kruh’ u daljnjoj karijeri?
- U ovom trenutku moj potpuni fokus, energija i znanje usmjereni su prema nogometnoj školi Dinama, kako bih posao radio na najvišoj mogućoj razini. Posao je iznimno kompleksan i pun izazova, te ga nisam preuzeo na kratkoročni period. Ne možeš ovaj posao raditi na način da ga radiš, a u isto vrijeme gledaš koja će trenerska stolica biti slobodna da u nju uskočiš. Dinamo je institucija, s velikim blagom u omladinskoj školi i nitko na ovaj posao ne može gledati kao na prolaznu destinaciju, usputno iskustvo. Dovoljno sam mlad da ostvarim još neke svoje ambicije kao trener ukoliko mi to u tom trenutku bude cilj.
Kopiću su tek 42 godine, a već je toliko toga prošao?
- Da, moja odluka da ranije završim igračku karijeru, koja je bila obilježena ozljedama i krenem od nule u trenerskim vodama pokazala se dobrom. Veliki broj utakmica u HNL-u, vođenje velikog kluba kao što je Hajduk, inozemno iskustvo na Cipru, dva finala kupa, rad s puno kvalitetnih igrača, skupilo se već dosta iskustva, ali sam siguran da moje najbolje godine u nogometnom svijetu tek predstoje. Ovaj posao u Dinamu je na neki način kruna dosadašnjeg rada s mladim igračima koji su u svim klubovima koje sam vodio dobivali jako puno prilika, a dosta ih se isprofiliralo te igraju na visokim razinama. Volim nogomet, živim nogomet i ova funkcija je nešto što me može samo oplemeniti.
Kakve novosti možemo očekivati u školi, hoće li biti i kadrovskih promjena?
- Svi znamo što je Dinamova škola, kakva je njezina reputacija u svjetskim okvirima i koji su sve igrači izašli iz tog inkubatora. Vizija Dinama je okrenuta prema školi nogometa i razvoju mladih igrača, a ljestvica je postavljena vrlo visoko, govorimo o internacionalnim vrijednostima. To je DNK Dinama. Cilj je mlade igrače pripremiti za zahtjeve koje nosi igranje u prvoj momčadi te skratiti proces i vrijeme adaptacije na seniorski nogomet. No, to nikako ne znači da rezultat mora patiti jer je iznimno bitno odmalena stvarati mentalitet pobjednika. Također, ne postoji kategorija koja nije bitna i na taj način ćemo raditi. Što se tiče zahtjeva rada, kadrova, mogućih promjena o tome ću moći reći više tek nakon potpune analize trenutačnog stanja.
Kopić je već ranije bio kandidat za Dinamova trenera, za dolazak ‘u sustav’ kad se spominjala Lokomotiva. Je li mu, s ove distance, žao što nije ranije stigao u Maksimir?
- U životu treba prihvatiti stvari kako dolaze. Sudbina je htjela da ne dođem tada, već danas. Zadovoljan sam s puno stvari koje sam do sada napravio, imao sam svoj put, sada sam zatvorio krug i stigao na novi početak.
Bilo bi licemjerno
Došli smo i do Hajduka. Nije Kopić puno medijski istupao nakon odlaska s Poljuda, u tom je odlasku bilo svega, stresa, prljavog veša, obračuna, u kojima je on ipak javno ostao po strani?
- Prije svega, voditi Hajduk je velika čast, izazov, privilegija i obaveza. U prvom dijelu mog mandata napravili smo izuzetno dobre stvari. Imali smo šest gostujućih pobjeda zaredom, pobjeđivali glavne konkurente, srušili smo neke negativne tradicije, došli smo Dinamu na minus pet u kasnoj fazi prvenstva, izborili finale Kupa... Naravno da je logično pitanje zašto je s vremenom sve to počelo kopniti i nije bilo na toj razini i to sigurno upućuje na veliki broj problema. S jedne strane imaš potrebu objasniti neke situacije koje su se dogodile, a mogu se interpretirati na ovaj ili onaj način, odgovoriti ljudima što se u tom trenutku događalo, a s druge strane si svjestan da je klub najbitniji. Pročitao sam popriličan broj izjava koje destabiliziraju ili bacaju ljagu na nekog u klubu ili sam klub. Za mene to nije bila opcija niti u jednom trenutku mog mandata, kada sam u svakoj situaciji stavljao klub ispred sebe, ponekad se i previše izložio, niti je bila opcija nakon što sam otišao iz kluba. A pogotovo s ove pozicije na kojoj sam sada ne želim pričati o problematici Hajduka. Iako znam da takve stvari zanimaju mnoge, to bi za mene bilo licemjerno i ispod svake razine.
Pozitiva iz Splita
Možda bi se nešto promijenilo da je Hajduk u Vinkovcima pobijedio u ‘onom’ finalu Kupa?
- Ta mi je utakmica jako puno značila i jako puno nosila. Bila je to prilika za krunu dotadašnjeg rada, ali isto tako i temelj za sljedeću sezonu u Hajduku. Sigurno je da s trofejom u rukama raste legitimitet, dobivaš drugu dimenziju, drugačija je percepcija stvari. Na kraju je Dinamo slavio. Zapravo, to je bilo drugo izgubljeno finale protiv Dinama u tri godine. S Belupom sam također bio vrlo blizu.
Kako su u Splitu doživjeli Kopićev dolazak u Dinamo?
- Nisam doživio niti jedan negativan komentar, svi ljudi iz Splita koji me zaista poznaju, razumiju me i ne zamjeraju ništa, dapače, pozitivni su. U svakom trenutku svog profesionalnog puta sam davao sve od sebe u kontekstu kluba, tako je bilo na Poljudu, tako će biti u Maksimiru.
Predviđanja kažu da će u bliskoj budućnosti, između ostalog i kao posljedica ove krize, Dinamovu momčad predvoditi opet igrači iz škole.
- Ne mislim da je i do sada bilo bitno drugačije, uvijek je cilj imati nekoliko igrača iz škole koji su sposobni nositi igru prve momčadi i još nekoliko koji dolaze na scenu. Tek treba vidjeti posljedice ove krize, ali jasno je da će biti daleko lakše funkcionirati klubovima koji imaju jasan sustav škole nogometa na koju će se moći osloniti, a to Dinamo čini i činit će Dinamova škola je prepoznata je u cijelom svijetu po vrlo visokim standardima. Prepoznatljivost treba čuvati, njegovati i nadograđivati a u isto vrijeme ići ukorak sa zahtjevima modernog nogometa.
Istina, pojavila se i opcija da postanem ciparski izbornik
Pomalo je u sjeni Kopić bio u ciparskom Pafosu, iako se pričalo i da je bio kandidatom za ciparskog izbornika?
- Nakon odlaska iz Hajduka, vrlo brzo se pojavila opcija odlaska na Cipar. Ruski vlasnici, inzistirali su na mom dolasku, na taj način se suradnja i ostvarila. Ciparska liga je zahtjevna i vrlo kompetitivna, trenerska struka je popunjena trenerima visokog rejtinga, posebno u vodećim klubovima. Ali je i liga u kojoj treneri jako kratko traju, vrlo su česte promjene na trenerskim klupama. Nešto više od godinu dana uz moj stožer kojeg su činili Zlatko Bašić, Sandro Perković i Toni Modrić radili smo kvalitetno, i to je uz dobre rezultate ostavilo traga. Posebno je zapažen prošao period kada je klub zbog administrativne pogreške ostao bez sedam bodova, u tom periodu bio sam trener mjeseca na Cipru. U jednom trenutku se pojavila i opcija s izborničkom pozicijom. Sigurno da me ta priča ugodno iznenadila, drago vam je, naravno, kada ljudi prepoznaju vaš rad. (tn)
Cijenim Primorca, ali Dinamovi uspjesi govore da je naša škola trenutačno ipak ispred Hajdukove
Ne tako davno, u vrijeme Gojuna i Oreščanina, s Poljuda su poručivali kako Hajduk ima najbolju školu u Hrvatskoj, što je, znamo li Dinamove rezultate, mnoge iznenadilo?
- Hajduk ima jako dobru školu i ima se čime pohvaliti. Jako cijenim gospodina Boru Primorca. Međutim, renome, uspjesi i rezultati Dinamove škole, te postignuća igrača koji su potekli iz nje, ipak govore u prilog tvrdnji da smo u ovom trenutku ispred, a tu planiramo i ostati, dapače uložiti dodatne napore za još kvalitetnije iskorak.
Postoji li nešto što se iz Hajduka može prenijeti na Dinamovu školu?
- Gdje god me moj profesionalni put vodio, uvijek sam stjecao nova iskustva koja sam kasnije implementirao u svoj rad. Ako želiš učiti, uvijek se može napredovati, iz svakog posla može se doseći nova dimenzija. (tn)