Iako su u Pirej došli u avanturističkoj misiji ulaska na stadion na kojem je hrvatskim navijačima bio zabranjen pristup, kako se sve rasplelo i što su učinili, nisu mogli ni sanjati. Hrvatski fanovi o kojima su na dan utakmice izvještavali mediji napravili su pravi pothvat. Svako će im kazati - ludost; ali predaja za njih nije bila opcija.
Ivo Stipanović, Tom Abičić i Marijan Novoselac probili su se na sjevernu tribinu Karaiskakisa, među najradikalnije “štemere” Olympiacosa, poznate kao Gate 7, koji su samo nekoliko minuta ranije napali televizijsku ekipu RTL-a vičući da mrze Hrvate i vole Srbe. I tamo, s njima, odgledali utakmicu. Kako su se razdvojili, nisu ni oni u gužvi znali gdje se tko nalazi i prošli su “neregistrirano” kod Grka. Gospoda od kojih najmlađi ima 50 godina ušla su u legendu.
- Čujem da su na toj tribini bile tri srpske zastave. I nas trojica - smijao se Novoselac dan poslije.
Ivo Stipanović i Marijan Novoselac
Na stadion su krenuli na Gate 35, to je ulaz za zapadnu tribinu, ali grlo se tijekom dana dobro močilo, pogotovo na Monastirakiju, i neki od petorice iz početne skupine nisu se mogli kontrolirati. Prvo je došao nepotreban upit policajcu gdje je taj ulaz, a potom je Mata zaorio pjesmu na sav glas “Šta li radi moja ljubav” Zvonka Bogdana; treštalo je podno Karaiskakisa... Čim su ih policajci prepoznali, bilo je jasno da nemaju šanse. Novoselac je uspio tek dati intervju za Novu TV, koja je tamo čekala.
- Potom nas je 20 policajaca izvelo izvan kruga stadiona. Mislili smo da će nam uzeti karte, ali nisu. Jedno su nam vrijeme držali ruke, pa sam kazao: “Pustite nas, nismo mi kriminalci.” Poslali su nas prema gradu i vidjesmo - nema ih više. Odlučili smo se razdvojiti i pokušati svatko na drugoj tribini - priča nam Ivo Stipanović, koji je uletio u srce Gate 7. Jao, što bi mu napravili da su znali... Tamo s njima mogu samo navijači Crvene zvezde, s kojima su pobratimljeni.
- Imao sam hrvatski šal, stavio ga ispod trenirke pa kupio grčki. I krenuo. Prvo sam se vratio na ulaz 35, tamo su bila dvojica hrvatskih policajaca, odmah su me prepoznali. “Gospodine Ivo, nemojte više”, kazaše mi. Tumačio sam da mi nismo huligani, da sam akademski obrazovan čovjek u godinama, ali nisu imali milosti. I krenuo sam kružiti. Pokušao sam na više ulaza, svaki bi mi put ljubazno rekli da nemam kartu za to mjesto, a valjalo ju je elektronski poništiti. Ni nakon nekoliko odbijenica nisam posustao.
Ustaneš kad i svi
I onda je upalilo, i to ondje gdje Grci nisu ni pod razno očekivali da će se netko drznuti.
- Na tom ulazu na sjevernoj tribini smotao sam kartu, čovjek na vratima nešto je pritisnuo i pustio me. Uletio sam među 500-tinjak mladića koji su svi bili obojanih lica, navijali su žestoko, vidio sam odmah da su vođe atmosfere. Bili su fanatični. Taj dio sjeverne tribine podijeljen je staklenom stijenkom od ostatka. Jednostavno, šutio sam i gledao utakmicu, sjedio na jednom mjestu, imao sam sreće da me nitko nije digao, kad je trebalo stajati, stajao sam, ušao sam desetak minuta prije početka. Nitko ni nije ni a rekao.
Na istoj tribini našao se i Tom Abičić, koji je potegnuo iz Sydneya.
- Nisam ga skužio, nismo se uspjeli iskomunicirati. Nikakvu neugodnost nismo imali.
Karte su kupili preko veze, za 20 eura, sve na srpska imena. Tako je bilo najlakše.
Poskočio zbog Perišića
- Da smo odmah došli na stadion razdvojeni, ne bi bilo problema. Ja sam probao na pet-šest ulaza, važna je bila samo upornost. U trenutku kad je Perišić pogodio vratnicu malo me ponijelo, poskočio sam, ali kako je ionako golema većina stajala, nisam bio sumnjiv - priča Marijan. Novoselac, kojeg je upravo za prvu utakmicu u Zagrebu HNS nagradio kao navijača koji je bio na najviše utakmica nacionalne vrste. I ne posustaje... Ispod crvene trenirke nosio je hrvatski dres.
- Mato Bertić bio je na jugu, potpuno na kontra strani, jedino se Branimir Kopić nije probio. Naravno da je bilo problema na ulazu, pravio sam se da ništa ne razumijem, pa kako sad da idem drugdje, pa gdje je to, pa kažem, proći ću ispod tribine do svojeg mjesta, ne može jer je ograda, pa da ću po tribini, ne ide ni to, na kraju se čovjek udobrovoljio i ušao sam.
Sve je odlično prošlo, čak su mislili otići u Solun na mladu reprezentaciju, ali su ipak krenuli kući. Slavonci - s hrvatskom u svim prilikama i neprilikama. Na stadionu je bilo još Hrvata, ali malo. I jako tihih. Razumljivo. No što su učinili Ivo i Tom (koji se odmah vratio u Australiju), također i Marijan, ima se zbog čega prepričavati. Je li kod zloglasnog Gate 7 to itko napravio? Doista je teško povjerovati. Makar se ne radi o utakmici Olympiacosa.