Prvi veliki uzdah žaljenja za propuštenom prilikom čuo se s dobro popunjenih maksimirskih tribina (bilo je oko 12.000 gledatelja) u 18. minuti, nakon Hajrovićeva pokušaja s nekih 20-ak metara. Mnogi su gledatelji tu loptu već vidjeli u vratima Astane, no gostujući ju je vratar izbacio u korner i tako rastužio navijače Plavih, koji su u lijepom broju došli podržati svoj Dinamo u pokušaju da dohvati doigravanje za ulazak u Ligu prvaka.
Ni godišnji odmori ni najava pljuskova i nevremena nisu utjecali na posjet i Modri su uza se imali 12. igrača. Sa sjevera su Bad Blue Boysi stalnom pjesmom bodrili zagrebačku momčad, Istok i Zapad budili su se, kao i uvijek u Maksimiru, kad su to zbivanja na travnjaku inicirala. A nije previše uzbuđenja bilo u prvom dijelu; osim tog Hajrovićeva udarca, upisali smo još udarac Ademija preko vrata u 42. minuti.
I nije takva utakmica, šahovska partija bez previše rizika, bila neočekivana jer je Dinamov strateg Nenad Bjelica taktičku inačicu igre gradio na rezultatu ostvarenom u prvoj utakmici. Došli su Plavi iz Astane s golemom prednošću od 2:0 i to je bio razlog da njegova momčad mirno uđe u utakmicu, bez srljanja, s posebnom pozornošću na zatvaranje prilaza vlastitim vratima.
Možda to baš i nije bilo prekrasno za oko, ali od umjetničkog se dojma ne živi, važan je samo rezultat i Dinamo je na uzvratu sve podredio prolasku u doigravanje. Stoga u prvih 45 minuta nije ni bilo previše uzbuđenja jer ni Astana nije željela jurnuti glavom bez obzira, poučena iskustvom iz prve utakmice. Znali su gosti da bi ih primljeni gol definitivno izgurao iz kvalifikacija za Ligu prvaka, pa su i oni čekali.
Inače, prijelazni rok traje do kraja kolovoza i zna se da u Maksimiru još nisu završene "uvozno-izvozne" transakcije. U dolazećih će 15-ak dana sigurno biti odlazaka iz plave svlačionice, neprijeporno više nego dolazaka, pa ne čudi što je u ložama maksimirskog stadiona bio niz menadžera, kao i predstavnika klubova iz gotovo cijele Europe. Dinamo je uvijek bio mamac mnogim europskim klubovima, i sad je tako, pa su na ovoj utakmici bili ljudi povezani s brojnim klubovima iz liga Petice, ali i iz ostalih zapadnih zemalja dobre platežne moći (Austrija, Švicarska, Belgija...).
Vidjet ćemo tko će prvi napustiti plavu svlačionicu, zasad se kao najozbiljniji kandidati (iako nema konkretnih ponuda) spominju Hodžić, Rrahmani, Lešković, Fiolić i Doumbia. Dakako, i Lecjaks, koji uredno trenira s drugom momčadi i svakog se prvog u mjesecu jako razveseli kad pogleda stanje na bankovnom računu...