Priču o maksimirskom ambijentu počet ćemo pohvalom službenom DJ-u. Napokon je netko shvatio da nema potrebe za Lady Gagom, Beyonce, Tinom Turner, Stonesima i raznim svjetskim zvijezdama, da sa zvučnika na Dinamovom stadionu najbolje zvuče Psihomodo Pop, Azra, Prljavo kazalište, Ivo Robić, Pipsi, Novi fosili ili Zaprešić Boysi...
Ipak, dok su gledatelji još ulazili na stadion, dok atmosfera još nije bila užarena, tribine su razgalila ona dva Samoanca koji sjajno pjevaju Grdovića. I tako je ona 'za Dinamo dao bih sve', probudila Maksimir. I ujedinila ga kao rijetko tko zadnjih godina.
Odjednom se probudio Istok, nošen pjesmom BBB-a sa Sjevera. Dinamo... Zagreb, kao u najboljim danima sinhronizirano su pjevale maksimirske tribine, skoro pa bismo rekli - slušamo i ne vjerujemo. Gdje su nestale uvrede, oni povici što prijete 'ukorom' ili težom opomenom, je li to napokon netko shvatio da dečki na terenu zaslužuju podršku, da ova momčad vrijedi pozitive, a ako zaslužuje kritike, uvrede..., to je druga borba.
Kako je dobro zvučalo: 'Ale, ale, Dinamo, ale...', 'Dinamo, Zagreb'..., sve one pjesme koje smo već pomalo zaboravili na maksimirskim tribinama. I onda sa Sjevera 'Ajmo cijeli stadion...', pa čitav Maksimir viče 'Dinamo, Dinamo'... Kao da smo u devedesetima prošlog stoljeća. Ili, da ne davimo, Dinamo napokon ima potporu svojih navijača sa svih tribina. I oni nisu problem, ne gledaju kako bi nanijeli štetu klubu. Vidjeli smo to već u Budimpešti, iako je tamo bilo 'na granici' uz neke kažnjive povike.
Inače, već satima prije utakmice navijači su se počeli okupljati oko Maksimira, restorani i kafići bili su puni. Ne može se reći da je atmosfera bila nabrijana, da se na ulicama navijalo, plesalo i pjevalo, ali da, Zagreb je na jedan svoj način živio utakmicu čitavu srijedu. Decentno, ali ipak uzbuđeno.
Pitat će poslije vjerojatno mnogi i komentirati po razni društvenim mrežama zašto Dinamo ima takvu atmosferu na europskim utakmicama, a ne može ni približnu imati na HNL-u. Uza sve razloge o kojima se ionako razglaba, treba reći da na ove europske utakmice ipak dolazi puno navijača izvan Zagreba. Vidjeli smo ekipu iz Slavonskog Broda, Hercegovine, Bjelovara, Čakovca, Dubrovnika... Ti ljudi ne idu na hrvatsku ligu, skupo je, ali bit će podrška Modrima tijekom europske jeseni. Doći će, kažu nam neki, na svaku!
A kako li je tek Maksimir eruptirao nakon prvog (Petković, 8'), pa drugog gola (Oršić 28').
Nedoživljeno, ili davno doživljeno! I tribine su igrale kao da ih vodi Bjelica, dale su '120 posto'.
I da, jošđ uvijek ima 'padobranaca' koji dan, ili koji sat prije utakmice pitaju za ulaznice, pitaju gdje ih se može kupiti i slična pitanja. Što reći, čitatajte SN! Ili se naviknite da će ulaznica uoči utakmica biti sve manje i manje...