Šaka suza, vrića smija... Ovoga puta obrnutim redoslijedom. Prije točno dva tjedna na Rivi je sve prštalo od sreće i veselja, neobuzdane radosti dok se dočekivalo petoricu Srebrnih sa Svjetskog prvenstva u Rusiji (Ivan Perišić, Ivan Strinić, Ante Rebić, Lovre Kalinić i Filip Bradarić).
Vriću smija u utorak je smijenila šaka suza, Split je ispratio Olivera Dragojevića na vječni počinak u rodnu mu Velu Luku na Korčuli.
Ispratio ga je s ponosom i dignitetom, kroz bol i neizbježne suze, ali također uz njegove pjesme, dok je povorku pratio pljesak uzduž špalira, koji se formirao od Crkve Svetog Frane do Gata Svetog Nikole. Brecala su zvona Crkve Svetog Duje, prvi put nekome u čast od pokopa političara Ante Trumbića prije 80 godina.
Cijeli grad na ispraćaju
Teško je u ovakvim trenucima pobjeći patetici, pa i preuveličavanju onoga što vidiš, ali Split ne pamti ovakav ispraćaj. Vremena se mijenjaju, vremena i običaji. Splitski će kroničari reći da je 1922. godine cijeli grad (tada je brojao 30.000 ljudi) došao na sprovod Nikole Gazdića, neformalne prve zvijezde Hajduka, autora čuvene pobjede nad Građanskim (2:1), nakon čega je Janjčić (zbog kovrčave kose) umro od posljedica tuberkuloze. Tko je gledao Velo misto, zna o čemu pišemo.
Torcida se na spektakularan način oprostila od pjevača koji je ispjevao himnu Hajduka (a bio je i veliki navijač Jugoplastike). Stihovi “kontra mraku, kontra sili” i danas su itekako aktualni, makar su snimljeni prije više od 40 godina.
Pripadnici Torcide na ispraćaj su stigli u bijelim košuljama, upaljena je 71 bengalka (Oliverove godine) prema Gatu Svetog Nikole, katamaran je simbolično trebao krenuti u 19.50 sati (Torcida je osnovana 1950. godine), a sa zvonika Svetog Duje navijači su razvili ogromnu Oliverovu sliku te također zapalili baklje u čast čovjeku čije smo nestvarne veličine postali svjesni onoga trenutka kad nas je napustio.