Mađarska, zemlja čardaša, gulaša, prostrane panonske ravnice i finog vina, tokajca. Da, nikako ne smijemo smetnuti s uma i pijanističkog virtuoza i skladatelja Ferenca Liszta. No, sjeverni su nam susjedi i jaki u sportu. Vodeni im idu posebno dobro. Plivačka su velesila s danas najprepoznatljivijim, nikako ne i jedinim svjetski vrijednim imenom, u Željeznoj Lady kako joj tepaju, Katinki Hosszu. Odlični u boksu i hrvanju, perfektni u kajaku, kanuu, pa i veslanju. Imaju solidan rukomet, u košarci su bolji od nas, što su dokazali nema tomu davno. Vaterpolo je, jasno, jedan od nacionalnih sportova, ali nogomet... O da, nogomet je i ondje sport broj 1. Po rasprostranjenosti, medijskoj prezentaciji, popularnosti, privlačenjima sponzora kao i po zanimanju države baš za taj sport. Rezultati? E, tu kaskaju. Jako.
Nikako da im svane
Pustimo priču o povijesti, Lakoj konjici, Puskasu, 1950-im godinama prošlog stoljeća. Malo izlizana i vremenski ipak predaleka priča.
S nogometnog su zemljovida Europe, tako i svijeta, Mađari nestali još prije pola stoljeća. Znači li to da Vatrene u nedjelju u Budimpešti čeka lagan posao?
Pa... ako ćemo realno, pa onda i ako pitate Mađare, naše tamošnje kolege novinare s kojima smo zadnjih dana razgovarali - da!
Nije stav uobraženosti, nego iskrenosti. Neovisno u kojem sastavu istrčali, kada ste svjetski doprvak i imate planetarne zvijezde u svojim redovima, a pred vama je Mađarska u kojoj je najskuplji igrač (prema Transfermarktu), stoper Leipziga Willi Orban (15 milijuna eura), onda bi svaka ozbiljna rasprava na temu favorita u budimpeštanskoj nedjelji trebala prestati. Uostalom, razgovarali smo neki dan s kolegom iz Mađarske, stručnjakom za nogomet koji je zamolio samo za anonimnost i koji se glasno nasmijao na naše naivno pitanje:
“Hoće li stadion biti ispunjen zbog toga što se domaći navijači nadaju pobjedi nad velikim suparnikom?”
Doslovno smo nekoliko minuta slušali glasan smijeh s druge strane slušalice. Trenuci u kojima se čak osjećate i pomalo blesavo, ali dobro... Ni prvi, ni posljednji put.
Šalu na stranu. Ono što intrigira jest pitanje zbog čega, unatoč nemalim ulaganjima, pozornosti medija, politike i navijača, mađarskom nogometu nikako da svane?
Kada smo kod ulaganja, ona su uistinu velika i to u infrastrukturu. Samo Budimpešta će tako u zadnjih pet godina dobiti dva velika i prelijepa stadiona. Jedan je izgrađen 2014, dom je Ferencvarosa, zasad i mađarske vrste. Groupama Arena se zove, može primiti 22.000 gledatelja i ondje će u nedjelju igrati Vatreni. Prelijep stadion izgrađen za ne baš tako bajoslovnu svotu, samo 40 milijuna eura. No, u jesen ove godine bit će dovršen znatno veći nacionalni stadion “Ferenc Puskas” na mjestu negdašnjeg poznatog NEP stadiona. Vjeruju da bi prva utakmica na njemu mogla biti baš u ovom kvalifikacijama za Euro 2020. protiv Slovačke. Taj stadion će moći primiti 67.000 gledatelja, na njemu će se 2020. igrati četiri utakmice Europskog prvenstva. Doduše, premijer Viktor Orban ima i ideju Budimpeštu s tim stadionom kandidirati za domaćina finala Lige prvaka za koju godinu. To će se i ostvariti, nemojte sumnjati.
Orban na utakmici
Kada smo kod stadionske infrastrukture u Mađarskoj i aktualnog im premijera, Viktor Orban nogomet obožava. Navodno ga je u mladosti i igrao, a poznata je priča kako je u svom rodnom selu 20-ak km od Budimpešte izgradio stadion (Pancho Arena) za 3.800 gledatelja iako selo broji samo 1.800 stanovnika! Ujedno, tamo je gotovo svake nedjelje, na lokalnoj tekmi. Predstojeće neće doći ondje zato jer će biti, uvjeravaju nas mađarski kolege, na utakmici Mađarska - Hrvatska. Utakmice reprezentacije doma ne “preskače”.
Što se tiče njihova nogometa, Prva liga je niske kvalitete i slabo gledana, iako je medijski praćena na vrhunski način. Osobno smo se zadnjih desetak godina u to uvjerili boraveći ondje. Sve novine daju svakom prvoligaškom susretu minimalno po stranicu-dvije, neovisno što je na nekima tek pokoja stotina gledatelja. Međutim, kada pričamo o nacionalnoj vrsti, tu je gledanost izrazito izražena. Stadioni su u pravilu dupkom puni, bodrenje glasno i strasno.
- Ljudi su u nas ludi za nogometom, a reprezentaciju silno vole i poštuju. Kada govorimo o Hrvatskoj, dodatni mamac našim navijačima ipak će biti to što će vidjeti neke od najboljih igrača na svijetu. Rezultat? Bod bi bio čudo, ali poraz Mađarske je realnost.
Tako zbori naš kolega koji je zamolio za anonimnost. No, iz razgovora smo odgonetnuli još nešto što nam i nije baš bilo toliko znano. Mađari su izrazito “nabrijani” na Slovake i Slovačku. Ne samo u nogometu. Iz povijesnih razloga, doba življenja u istoj državi. Utakmice s njima su im stvar prestiža i nacionalnog ponosa, Slovaci za Mađare u sportu nisu samo suparnici, nego protivnici, neprijatelji. Na našu opasku kako smo i mi Hrvati s Mađarima nekoć živjeli u istoj državi, odmah je stigla rečenica.
- A ne, raspoloženje prema Hrvatima je drukčije. Hrvati su prijatelji!
Navijači, oprez
Lijepo za čuti, barem ovo da nas Mađari tako doživljavaju. Opet, upoznati smo malo i s mađarskom navijačkom scenom i nije baš da pripadaju pokretu “djeca cvijeća”. Makar, upozorenje malo i za hrvatske navijače, ako mislite da su mađarski fanovi ‘opaki’, pričekajte vidjeti policiju. Uh, s njima se uopće nije za šaliti. Posvjedočili smo tomu više desetaka puta. Uza sve, u Budimpešti tamošnja policija ima, a za sportske priredbe ih nerijetko i koristi, teško oklopljena borbena kola sa strojnicama. Nešto više nalik malom tenku, crne boje. Djeluje opako i u čas smiri i najratobornije već samom pojavom. Svjedočili smo tomu posljednji put na SP u plivanju i vaterpolu 2017. u Budimpešti.
S čisto sportskog gledišta glede ovih kvalifikacija, Mađari su stopostotno uvjereni kako je prvo mjesto rezervirano za Hrvate, a svoje šanse gledaju isključivo u utakmicama protiv Slovačke i Walesa. U nedjelju ćemo spoznati je li tomu doista tako.