Dok je za utakmice Rijeke protiv Olympiacosa i Hrvatske protiv Grčke na Karaiskakis došla samo nekolicina najhrabrijih i najupornijih, budući da je ipak bilo riječ o gostovanju iza neprijateljskih linija u negostoljubivom Pireju, utakmica na Olimpijskom stadionu ipak je nosila nešto manji sigurnosni rizik.
Samim time bila i veliki mamac navijačima Rijeke, koji su probili policijsku blokadu i zaputili se na Spiros Louis, olimpijski stadion na kojem je domaćin AEK dok se gradi njihova Aja Sofija Arena.
Ovoga puta pristalice Bijelih nisu ostali tek na nekolicini, mnogi su svoje letove rezervirali još prije nego je zabrana gostovanja stupila na snagu, povrat novca nisu mogli ostvariti, pa ne iznenađuje što su mnogi odlučili da vrijedi pokušati.
I već u srijedu navečer bili u Ateni, hrvatski smo čuli već u srijedu navečer u jednoj od ulica koja vodi prema Monastirakiju, trgovačkoj zoni ispod akropole. U četvrtak su se raštrkali po gradu, neki pohvalili fotografijama na društvenim mrežama, pa krenuli tražiti svoje mjesto na stadionu.
Ipak, otprilike njih 30-ak nije ni došlo u mogućnost pokušati ući na stadion. Okupili su se na jednom od trgova Atene gdje su organi reda lako uočili da se ne radi o turistima kojih su ulice Atene pune i izvan turističke sezone, već navijačima Rijeke, koji će pokušati pronaći put do tribina Spirosa Louisa.
Budući da je na snazi bila zabrana dolaska navijača, odnosno da su kod sebe imali nešto pirotehnike, policija ih je zadržala i osigurala da se ne nađu na stadionu. Naravno, oni spretniji ipak su bili na tribinama. Ulaznice, navodno, nije bio uopće problem nabaviti, moglo ih se kupiti preko interneta, na svoje ime i hrvatsku adresu, čuli smo da su se čak i “falsificirale“ novinarske iskaznice i tražile akreditacije na ime nepostojećih redakcija za slučaj da policija krene u provjeru.
Na kraju se nešto Riječana i našlo na Olimpijskom stadionu, bez obilježja i transparenata, raštrkani među nešto više od 20.000 domaćih pristalica. Kod drugog gola Rijeke na centralnoj tribini su neki skočili i slavili, pa je došlo do manje gužve, ali bez posljedica.
Veći posjet vjerojatno je izostao i zbog termina, utakmica se igrala u 22 sata po lokalnom vremenu, kao i što atmosfera nije bila nešto paklena. Možda i zbog konfiguracije stadiona, koji je tipično atletsko zdanje s tribinama koje su poprilično udaljene od travnjaka.