Kad vidite čovjeka u sedmom desetljeću života kako drži dres najdražeg kluba na rubu suza, kako jedva uspijeva izustiti “hvala”, uzbuđen poput malog djeteta, tada još jednom shvatite što je nogomet i što je klub, Dinamo, u ovom slučaju. Koliko emocija može izazvati kod odraslog čovjeka.
Dakle, neobična je navijačka priča Marjana Vukana, djelatnika hotela “Livada” u Sloveniji. Radi ovdje već 20 godina, a zadnjih sedam godina Dinamo je redoviti ljetni gost. “Gospod” Marjan svih tih sedam godina radi uz Modre, na usluzi je ako što treba učiniti, pomoći. Jedan od onih samozatajnih i “nevidljivih” nikad se nikome iz Dinama nije obratio ni za autogram, fotografiju, pitao za neki suvenir. Ništa, odradio je svoje i otišao kući. I sve bi to bilo normalno i baš ništa neobično, da Marjan, zapravo, nije veliki navijač Dinama. Jedan od najvećih u ovom kraju, od šezdesetih godina prošlog stoljeća gorljivi je navijač Modrih, išao je nekad i na utakmice, zna napamet sastave iz onih trofejnih godina, a i ove dečke dobro poznaje, zna ih gotovo sve po imenu i prezimenu, iako im se nikad ne obraća.
Opet, što je tu neobično? To što do neki dan nitko od osoblja hotela nije uopće znao, niti mogao pomisliti, da je Marjan toliki dinamovac. Nikad nikome o tome nije pričao, jedino čime je privlačio pažnju bile su plave košulje koje je redovito nosio u posebnim prilikama. Kad su ga pitali zašto je uvijek u plavoj košulji, kazao je samo kako mu je plava najdraža boja i da će uvijek nositi plave košulje. Marjan u kolovozu ide u mirovinu i tek nedavno je u društvu suradnika u hotelu otkrio da je veliki navijač Dinama i koliko zna o povijesti modrog kluba. Nije tražio ništa, nego su se djelatnici dosjetili, ispričali priču ljudima iz Dinama i oni su ga odlučili iznenaditi. Pričekao ga je pred restoranom Amer Gojak s Dinamovim dresom, uručio mu ga, a glasnogovornik Alen Lesički pozvao ga je da kad poželi bude s obitelji Dinamov gost na nekoj utakmici.
- Tako je to bilo kod nas, dok smo bili djeca. Neki su ovdje navijali za Hajduk, Zvezdu, Dinamo... Ja sam tada odabrao Dinamo i do danas sam veliki navijač. Prije sam češće išao na utakmice, ali volio bih koji put doći u Maksimir - jedva je od silnog uzbuđenja uspio izgovoriti Marjan.
Nije čuo ni kad smo ga pitali tko su mu najdraži igrači u povijesti, tko mu se sviđa od ovih igrača, bio je uistinu na sedmom nebu. Poput djeteta.