Daleko je to bilo od euforije. Čak i one donedavne Dinamove, kamoli one ruske. Maksimir nije nekoliko sati prije odavao da se igra kakva velika utakmica. Kao, dobit ćemo to lako!
- Mađarska će biti opasna, ovo je laganica - objašnjavao nam je navijač kod Borongaja, omotan u hrvatsku zastavu. Tada smo mislili da je pesimist, da ne vjeruje da ćemo uzeti svih šest bodova. Tko bi rekao da će nakon prvih 45 minuta protiv Azera svih 20 i nešto tisuća ljudi na tribinama Maksimira početi sumnjati. Muk je nastao kad je pao prvi gol, premda ni prije njega nije bila neka pretjerana vika. Kao da su svi došli samo ovjekovječiti još jednu pobjedu svjetskih doprvaka, kliknuti poneki “selfie”, pozdraviti najboljeg igrača svijeta. I kad je bilo na semaforu 0:1, glasniji su bili uzdasi kad je Luka Modrić prodao lažnjak ili tunel, nego što je bilo navijanje općenito. “Luka, javi se”, “Bruno, Bruno”, pozdrav Petkoviću, pa poneki uzvik Borni Barišiću kad je zabio gol.
Jurčeviću pljesak
Hrvatska je okupila mnoštvo na stadionu, ali, definitivno, nije to bila atmosfera iz najboljih dana, atmosfera koja nosi do pobjede. Kao da je takav ambijent više motivirao Azere nego naše nogometaše.
A na tribinama svakojaka elita. Nogometna i politička. Od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, u klasičnom navijačkom izdanju, do ministra Marića, doajena Vladimira Šeksa. Koji nam je na ulasku na stadion prognozirao:
- Bit će 5:0!
I “tutnuo” nam “five”. Nije pogodio, ali kladimo se da je 90 posto ljudi na stadionu mislilo slično. Ali, brzo se pokazalo da neće biti baš tako. Semafor je pokazao.
Kad je službeni spiker prozvao Nikolu Jurčevića kao izbornika gostiju, Maksimir je zapljeskao. Cijene ovdje Juru, ostao je Maksimiru u dobrom sjećanju. Ili je to bio pljesak sažaljenja, kao, dobit ćeš porciju, pa barem da ti zaplješćemo. A Jurčević se, moramo priznati, dobro oznojio već u prvom poluvremenu. Trčao je uz rub trenerskog prostora, davao upute, znao je poskočiti i Mario Tokić. Dosad nismo znali da imaju u sebi toliko temperamenta, ali ne treba im prigovoriti što su davali sve od sebe, za njih je ovo bila posebna utakmica, u kojoj su puno toga mogli dobiti, malo izgubiti. Dobro su procijenili Hrvatsku, od mentaliteta do načina igre i sukladno kvalitetama svoje momčadi to su dobro i koristili u prvih 45 minuta.
Na tribinama su bili i mnogi hrvatski reprezentativci, ovi iz aktualnog kadra poput Jedvaja, ili neki bivši.
dr. Dragan Primorac, ambasador Izraela u RH Ilan Mor, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, ambasador SAD-a u RH Robert Kohorst
Vrsaljko na štakama
Ali, najviše je oduševio Šime Vrsaljko. Na štakama je prošao po tartan stazi od svlačionica do negdje na tribini. Svaka mu čast, nije lako na štakama proći po tom kvrgavom Maksimiru, njemu nije bio problem. Tko ga je prepoznao mahao je, vikao “Šime, Šime”... Nedostaje Šime i suigračima, gdje neće navijačima.
Hrvatska je nakon 1:1, počela pritiskati, gosti su sve teže izlazili iz šesnaesterca.
- U boj u boj... - probudile su se tribine, prozivale jedna drugu, prizivale pobjedu u utakmici koja je već “dobivena” prije početka. Pa neće valjda u Mađarskoj biti teže, kako reče onaj navijač s početka priče.
Predsjednica je Vatrene bodrila u društvu dr. Dragana Primorca, izraelskog veleposlanika u RH Ilana Mora i američkog veleposlanika Roberta Kohorsta.
Kakva je bila atmosfera na Maksimiru večerašnje utakmice pogledajte u fotogaleriji.
