Nije bila "nedeja zapolne", kako kažu stihovi himne riječkog prvoligaša koju su uglazbili Opatijski suveniri, već subota, ali svejedno nije bilo prepreke da duge povorke ponesu na tisuće šalova, dresova i zastava put Kantride. Rijeka se vratila kući, nakon više od tri godine izbivanja Bijeli su pod svojim stijenama dočekali revijalnu utakmicu protiv Maribora (počelo u 20 sati) i oživjeli duh usnule ljepotice, pritom i probudili emocije nekih više i manje davnih vremena.
Kantrida je večeras bila mjesto okupljanja svih generacija navijača Rijeke, od onih najmlađih koji su možda prvi put pohodili stadion gdje su njihovi očevi i djedovi odrasli. Već prilazi Kantridi su sugerirali da to nije obična subota u Zaljevu, na autobusnim stanicama vidjelo se i mlado i staro s klupskim obilježjima, posljednji put takve smo slike gledali uoči utakmice protiv Cibalije kojom je Rijeka osvojila prvi naslov prvaka Hrvatske u klupskoj povijesti.
VIDEO: MATEO SUČIĆ
Iako ozbiljnog nogometa na Kantridi nema već više od tri godine, oni punktovi okupljanja navijača nisu se promijenili, a najveći se čep stvorio iza centralne tribine i nekadašnjih Armadinih prostorija. Nisu pritom svi navijači na Kantridu došli cestovnim putem, nešto više od sat vremena prije utakmice zapaljene su baklje na dva broda ispred plaže što je nekako bio i trenutak kada su se tribine počele puniti.
VIDEO: MATEO SUČIĆ
I bilo je pritom svega, sve su kočnice su bile otpuštene pa smo tako mogli vidjeti i inače nezamislive slike poput onih navijača Maribora u ljubičastom dresu s peticom i Kekovim prezimenom na leđima koji su bez problema šetali među navijačima Rijeke... Na tribini prije utakmice vidjeli smo i sina Matjaža Keka.
VIDEO: MATEO SUČIĆ
- Za koga ću navijati? Bez komentara - rekao je uz osmijeh Matjaž Kek mlađi.
Bila je to samo još jedna potvrda da večeras ne gledamo običnu utakmicu, o tome puno govori i aplauz kojeg su igrači Maribora dobili po izlasku na zagrijavanje. I Kekova je to zasluga, trener Bijelih najjača je poveznica dva kluba i grada, ali i jedan od onih koji su Kantridu posebno štovali.
- Nedostaje samo - kiša! - pola u šali pola u zbilji primijetio je ispred stadiona jedan od starijih navijača Rijeke.
Nije trebao posebno objašnjavati na što je aludirao, Rijeka je neke od najznačajnijih pobjeda u svojoj klupskoj povijesti poput onih protiv Real Madrida i Valladolida, odnosno Feyenoorda i Standard Liegea ostvarila upravo na kišnoj Kantridi. Večeras je rezultat ionako bio u drugom planu, puno je važnije bila slika punih tribina zahvaljujući kojima su brzo oživjele slike nekih od velikih utakmica u klupskoj povijesti.
Slika za sjećanje, možemo slobodno reći i za povijest, bit će ona kada je Damir Badurina izveo "Najdražu Rijeku" uz tisuće šalova koji su u tom trenutku podignuti u zrak i pirotehnički show s krova centralne tribine. Bio je to uvod u večer za pamćenje, od atmosfere kakva se možda više nikada u Rijeci neće ponoviti na jednoj prijateljskoj utakmici, do Armadine koreografije i cjelokupnog ozračja koje je sve prisutne moglo samo napuniti pozitivnom energijom.
Nogomet? On je večeras ionako bio u drugom planu, uši je parao huk Armade, skandiranje Kantridi i klicanje Rijeci u režiji zapadne tribine koja je tjerala i ostatak stadiona da ne štedi glasnice.
Zoran Kvržić je u najavi utakmice rekao da je njegovu generaciju Kantrida punila pozitivnom energijom, da su je ovdje počela priča koju Rijeka danas živi, pa možda i sadašnjoj generaciji doživljaj pravog i jedinog Rijekinog doma bude okidač za neke još veće uspjehe koje će Rijeka loviti već iduće nedjelje u novom prvenstvenom ogledu, ali na Rujevici.
Nije zato čudno što smo i puno prije prvog zvižduka suca Bebeka mogli čuti očekivano pitanje.
- Tko će se nakon ovakve večeri ponovo vratiti na Rujevicu?!
Naravno, pitanje je bilo retoričko, iako na Kantridi nema skyboxeva, iako su nas u novinarskoj loži dočekale naljepnice koje su postavljene prije više od tri godine za utakmicu protiv Aberdeena, Kantrida jednostavno ima onaj neki neodoljivi šarm kojeg je teško opisati a tako lako doživjeti. Večeras smo imali sreću ponovo to osjetiti.
RIJEKA - MARIBOR 4:0 (1:0 - Puljić (12-11m), 2:0 - Gorgon (30), 3:0 - Čolak (40), 4:0 - Heber (53) Kantrida. Gledatelja: 9500)
RIJEKA (4-2-3-1): Prskalo - Pavelić (od 83. Smolčić), Punčec (od 52. Župarić), Escoval, Raspopović - Capan (od 65. Čanađija), Grahovac - Kvržić (od 52. Acosty), Puljić (od 70. Pavičić), Gorgon (od 52. Heber) - Čolak (od 87. Bušnja). Trener: Matjaž Kek.
MARIBOR (4-2-3-1): Cotman - Pihler, Ivković (od 56. Rajčević), Uskoković (od 77. Doumbia), Viler - Vrhovec, Creteu - Santos (od 46. Bajde), Hotić (od 87. Štor), Vršić (od 46. Ahmedi) - Mešanović. Trener: Darko Milanič.
Dobro je kazao navijač red ispod naših mjesta.
- Da je Rijeka s ovoliko želje igrala protiv Sarpsborga, zabili bi im pet komada!
Eh, standardna priča o 'šta bi bilo kad bi bilo', ali činjenica stoji da su Kekovi momci sinoć na travnjaku Kantride pomeli Mariborčane koji su lani igrali Ligu prvaka. OK, gostujući trener Milanič izveo je momčad bez petorice standardnih igrača (Tavares, Zahovič itd.), a Viole su doslovno shvatile izraz 'prijateljska' utakmice, pa je bilo vidljivo da se ipak štede u ponekim duelima.
Za razliku od Riječana koji su išli 'pun gas'... Stoga, rezultat ne treba čuditi, iako je sinoć definitivno bio u drugom planu za svih, osim za Matjaža Keka, naravno. Za istaknuti je dobru kombinatoriku, činjenicu da je prekršaj za 11-erac načinjen na lijevom beku (Raspopović), dobar ulazak Grahovca za asistenciju kod drugog pogotka, pa majstoriju Čolaka, ubitačost Hebera...
Svidio se i Capan na zadnjem veznom. Na kraju su priliku zaigrati u jedinstvenoj atmosferi dobili juniori Bušnja i Smolčić. (vf)