Negdje oko 19.30 sati pojavili smo se ispred “ticket pointa”...- Čuješ, tko zna ljude, nama treba karta, pod mus. Nudim za dvije dvjesto eura.Nažalost, nije išlo. Motao se Neno još neko vrijeme oko nas, zapalio prema Zapadu, da bi se na kraju vratio u fan zonu kod ‘pimpeka’.- Nitko ne da…“hibridni” okršaj Odgovor zašto ne, saznao je već u prvih petnaestak minuta. Ekipa je, naime, gorila. Kao da se igra baraž za veliko natjecanje, a ne neka “nevažna” utakmica Lige nacija.
Neki hibrid prijateljskog dvoboja koji nešto nosi. Nebitno…- Zaustavili su nas dva puta. Prvi put zbog zimskih svjetala, drugi puta zbog provjere. U kojoj, hvala Bogu, vozač nije pao. Ima kod nas ‘otvoreni račun’ jer nas je dopremio ovdje, gledajući nas kako feštamo. I takve, vesele, vratit će nas nazad. Gradimo mu spomenik, ako ništa od pivskih boca, imenom Drago…
.jpg)
Ako u našim krajevima postoji kip Brucea Leeja, zašto ne i Drage, pomislili smo, jer likova poput Drage je u ovom društvu puno više. Karakternih ljudi koji će prije high-kicka izvući - volan.- Kod nas se vuku šibice, pa netko uvijek naj… - uzvratilo je (pre)veselo društvo iz Karlovca.I krenulo ka rampi. Koja je jučer, eto, bila prepuna. Ljudi, snova, želja, ali i zahvale.- Lijepo je vidjeti Španjolce, ali ovo je prvi put da možemo zahvaliti ‘vatrenima’.
A moramo im vratiti za onu ljetnu sreću - zakopčavala je kaput u dolasku ZG zime gospođa Jasna, u društvu svoga sina i još dva njegova prijatelja. Oblijepljenih papira, dresova, i nade.- Kad bismo jednog dana bili poput njih…I tako u krug, i tako unedogled.Hrvatska je jučer živjela “vatrene”…emotivna večer Kao u nekom lego storeu, bilo je ovdje ekipe “od 7do 77”, ljudi koji su došli zahvaliti. Isključivo s tim na pameti. Vidjelo se to, uostalom, na dodjeli plaketa Ćorluki, Subašiću i Mandžukiću, koji su uoči utakmice dobili prigodne dresove i salvu aplauza. Vođenih sa Sjevera, okupljenih ispod ogromnog transparenta “Domovini uvijek vjerni”.
Našlo se ovdje i par stotina Španjolska, našao se na Istoku od prijatelja separatista i transparent “Free Catalonia” (koji je, nota bene, u 28. minuti skinut), ali Maksimir je pucao pod šavovima, Maksimir je i početkom utakmice postao klaustrofobičan, “Praznimir” koji je zbog neprekidnog dolaska ljudi brojao i više od 32.500 gledatelja, bio je emotivan. Ne i frenetičan, jer pamtimo i bolja, navijačka izdanja, ali bio je velik. Ma, bio je golem. Bio je “srpanjski”.
Od tada do kraja, s tribina se slijeva zahvala. Koja nije stala. Sjediti sa strane i uživati u pogledu na pune tribine bilo je dovoljno. Jer, ovdje se to ne doživljava često. Pa čak i toliko da je, katkad, ekipa sa strane gurkala u rebra, podsjećajući na travnjak. Koji je znao, asovi oprostite, bio u drugom planu. Maksimir je jučer bio igrač utakmice. Barem nama nostalgičarima