Prije možda 20 godina pogledao sam u Slovačkoj utakmicu između Petržalke i Slovana. Gradski derbi u Bratislavi, skroman stadion sličan našoj Kranjčevićevoj, prava nedjeljna matineja - utakmica je počela u 11 sati?! - a na krcatim tribinama više od 10 tisuća gledatelja. Premda su obje momčadi bile skromne po pitanju igračkih klasa, tih je 90 minuta doslovno proletjelo. Kada je nogometni dekor vrhunski, onda igrači na travnjaku ne moraju biti prvorazredni da bi gledatelj uživao. Tada sam to spoznao kao potpuno neutralan gledatelj na tribinama, a još mnogo puta u životu dobio sam potvrdu za takav stav...
U nedjelju su televizijske kamere na poljudskoj utakmici Hajduka i Lokomotive između 17.308 gledatelja pronašle i mnoštvo turista. Nemojte dvojiti da su tribine napustili sretni onime što su vidjeli i doživjeli. Pravi nogometni dekor na tribinama i sasvim solidnu - po europskim kriterijima - utakmicu na terenu. I ako se ikada više vrate u Split rado će ponovno pohrliti na Poljud.
A zamislite da su taj dan, samo koji sat ranije, zalutali u Zaprešić na utakmicu Intera i Rijeke i da su je pogledali u društvu preostalih 460 gledatelja? Igrački je ta utakmica bila za nijansu slabija nego u Splitu, ali dekor je bio neusporediv. Prazan stadion, tužna atmosfera u kojoj s tribina jasno čuješ svaki malo glasniji savjet koji su treneri davali igračima. Oni koji bi zalutali na takvu utakmicu vjerojatno bi već u poluvremenu pobjegli glavom bez obzira pitajući se kako u takvom ozračju igrači uopće mogu odigrati kvalitetnu utakmicu.
Što tek pomislili da su došli u petak u Kranjčevićevu pogledati Rudeš i Osijek pred 250 ljudi? Ili u Koprivnicu Slaven i Goricu pred 783 gledatelja? Kako nekome objasniti da ljudi u Zagrebu satima stoje u redu kako bi mogli svjedočiti utakmici između Dinama i Viktorije, a da na prvenstvene utakmice istog tog Dinama dolazi jedva dvije ili tri tisuće gledatelja?
Na Poljudu 17.308 gledatelja, a u preostale četiri utakmice 3.777 gledatelja. U sljedećem kolu kada Hajduk bude gost ukupno će ih biti manje od 10.000 tisuća. Ili manje nego na jutarnjoj utakmici Slovana i Petržalke.
Tako je, nažalost, u HNL-u već godinama. Hajduk sjajno ili dobro, Rijeka solidno, Osijek nekako, a ostali nikako. Davno su se klubovi pomirili s tim, kažu da ionako žive od prodaje igrača pa ih puno ne dira takvo stanje. Jednako će tako slegnuti ramenima u Savezu, objašnjavajući da nisu oni ti koji bi trebali gledatelje dovoditi na prvenstvene utakmice.
Što realno i nisu, ali oni su ti koji vode i kroje izgled Prve HNL i hrvatskog klupskog nogometa. Savez i klubovi zajedno. Znamo da postoje neki problemi koje je gotovo nemoguće premostiti, jer Inter, Lokomotiva i Rudeš zajedno nemaju tisuću svojih navijača. Ustvari, pitanje je imaju li ih i 100, a kamoli tisuću. A oni su 30 posto lige... Pa kada im pridodaš Koprivnicu u kojoj već godinama ne uspijevaju dosegnuti barem dvije tisuće gledatelja na utakmici, onda shvatiš da si u velikom problemu, jer sada već pričamo o praktički pola lige.
Ono što najviše žalosti je to što nema razgovora na temu navijača. Nema ideja, nema ni pokušaja da se barem nešto napravi, da se krene s neke mrtve točke. Pa ispada da su doista nebitni. A to je užasavajući stav, jer nogomet se igra zbog navijača u cijelom svijetu i tako već dugi niz godina. I oni koji misle da za dobru utakmicu ne trebaju gledatelji ti žive u jako velikoj zabludi. Da smo igrače Intera i Rijeke mogli preseliti na Poljud ne sumnjajte da bi gledali značajno sadržajniju utakmicu. U kojoj bi na koncu najviše profitirali sami igrači, jer bi s takvim dekorom oko sebe automatski ubacili u barem brzinu više, a to znači da bi postajali bolji, europskiji, skuplji igrači nego što su danas.
Hajduk je šesti na tablici, ali Hajduk je i jedini koji na svojim utakmicama ima nogometni dekor. Katkad, nažalost, apsolutno neprimjeren pa i štetan za igrače odnosno klub, ali ga ima. I dok ostali klubovi ne počnu pratiti Hajduk po tom pitanju, zaboravite na jačanje i iskorak Prve HNL. Bez dekora to je nemoguće...