Fernando Santos je izbornik po kojem će se pamtiti Euro. Ottu Rehhagelu to je uspjelo sa skromnom Grčkom pred 12 godina osvajanjem euro-naslova u Portugalu, a Santos je istinski pobjednik francuskoga Eura 2016.
Zašto je Santos pobjednik? Zato što je tituli Portugala utisnuo svoj pečat, stilom igre potpisao kritiziranu nogometnu prezentaciju temeljenu na obrani i disciplini kompletne momčadi, ali pobjednici na kraju povijest pišu. A Santos je veliki “winner”, izbornik koji je naslovom europskog prvaka sebi priskrbio i titulu “savršeni trener za reprezentaciju”. Maturu je polagao s Grčkom u dva kvalifikacijska ciklusa ostvarivši s Grcima plasman u četvrtfinale Eura, a potom je prvi put u povijesti s Grcima prošao skupinu na Svjetskom prvenstvu prije dvije godine u Brazilu.
Stil igre je bio isti, ali sreća nije bila naklonjena Santosovoj Grčkoj. Ispali su od Kostarike nakon izvođenja jedanaesteraca, a Santos se razljutio odlukama suca Williamsa, zbog čega je zaradio isključenje i osam utakmica zabrane vođenja reprezentacije Grčke, što je kasnije smanjeno na šest susreta suspenzije.
Preporod nakon skupine
Ali, Grčku je napustio odmah po povratku u Atenu. Dva i pol mjeseca kasnije preuzeo je Portugal. Prošle nedjelje zaokružio je priču, diplomirao na temi “od St. Denisa do St. Denisa”. Portugal je prvi put vodio u listopadu 2014. kontra Francuza, izgubio je 1:2 na istom stadionu gdje je početkom srpnja 2016. završio na rukama svojih igrača.
- Sada smo puno jači i bolji. Zato ne strahujem od finala s Francuzima. Mi ćemo igrati svojim stilom, pa neka nam nakon osvajanja naslova opet kažu da smo nezasluženo pobijedili - poručio je Santos uoči završnog dvoboja s Tricolorima.
U nepune dvije godine naučio je lekciju od Deschampsa, Ali, nije samo naučio, nego je podijelio lekcije i Deschampsu svim ostalim izbornicima. Nanizao je 14 utakmica bez poraza na klupi Portugala i stigao do naslova. Može li netko danas reći da je njegova pobjeda nezaslužena? Da se Portugal slučajno plasirao u finale i pobjedom šokirao ispunjene tribine St. Denisa? Ne, to nitko ne može reći. Pobjeda je sasvim zaslužena, jer u nogometu se piše rezultat i tu nema više nikakve rasprave. Uz to, dodat ćemo i jedno hipotetsko pitanje - pa tko je to nadigao Portugal na Euru? Bilo je onih koji su pokazali više, ali nitko ne može kazati “deklasirali smo Portugal”.
- Meni je ljepše biti na Euru i slušati kako mi govore da igramo ružan nogomet, nego sjediti kod kuće i gledati kako se suparnici bore za naslov - jedna je od poruka kojom je Santos javnosti objašnjavao svoje viđenje.
Što je Santos napravio Portugalu, kako je preporodio momčad poslije tri remija u skupini? Nema velike tajne, iako će se još dugo raspravljati o susretu s Mađarima, kada je Portugal primio tri pogotka. S Mađarima tri, a u ostalih šest susreta samo dva! Možda je ključ cijele priče u objašnjenju koje smo slušali od portugalskih novinara u kampu reprezentacije uoči susreta s Hrvatskom.
- Odličan je protivnik Hrvatska. Zašto? Zato što Portugal lakše igra s momčadima koje žele izaći, koje se ne brane.
Još su nam portugalski novinari dodali “znate li da je Santos prije Eura poručio da ide po europsku krunu”. Istina, Santos je još nakon ždrijeba za Euro kazao “uz Španjolsku, Njemačku i Francusku mi smo favoriti”. Ali, takve poruke nitko nije shvaćao ozbiljno, pogotovo nakon što su Dzsudzsak, Gera i društvo “izbušili” Rui Patricia. No, od Mađarske ide prijelomnica s promjenom ključnih igrača obrane. Hrvatska, Poljska, Wales i Francuska. Četiri dvoboja u kojima je Santos balansirao momčad, stalno izvlačio neke nove adute i pritom naglašavao:
- Imam 23 igrača na Euru, doveo sam ih ovdje da bih to mogao.
Široki kadar upotrebljivih igrača, disciplina od prvog do zadnjeg i podređenost kolektivu, to su karakteristike Santosova Portugala. Englezi su njegov nogomet opisali sinatgmom “jednostavan kao golub, a mudar kao zmija”. Ronalda je lukavo upotrijebio kao “mamca” oko kojeg su se vrtjele suparničke obrane, a golove su zabijali Saches, Quaresma, Nani i Eder. Za to vrijeme Ronaldo se silno trošio u obrani, kao i cijela reprezentacija u kojoj su Pepe, Fonte i William Carvalho imali najznačajnije uloge.
- Kada je trenerski posao u pitanju, ja nemam srce.
Ipak, ima i Santos srce. Plakao je i smijao se nakon osvojenog Eura. “Krvavim radom” je došao do suza i smijeha.