SN
BIRAMO STO NAJBOLJIH

BIO JE PRVI PRAVI 'PLAVI 9' Zabijao je poput Messija danas, o njegovom voleju još kruže legende, a imao je samo jednu manu...

Piše: Anton SamovojskaObjavljeno: 29. ožujak 2020. 21:32

Franjo Mara Wölfl (1918. - 1987.) bio je kralj strijelaca u četrdesetim godinama prošloga stoljeća. Wölfl je bio devetka, koja je u Zagrebu desetljećima bila osobit pojam. Broj devet u Maksimiru nije mogao odjenuti bilo tko. Modri su na toj poziciji godinama imali isključivo osobite igrače. Wölfl je otvorio niz “plavih 9”.

Wölfl je znao sve o nogometu. Bio je vrhunski tehničar, graditelj igre. Premda je bio nizak, odlično je igrao glavom. On je igrao s obje noge i imao je fantastičan udarac s distance. Kad je Wölfl naciljao s dvadeset metara, Dinamova se uprava već ljubila. Gol je visio u zraku. Wölflova točnost ušla je u legendu. Kad je Franjo Wölfl naciljao s dvadesetak metara, a lopta je otišla pet centimetara od vratnice, on se, pripovijedali su nam njegovi suvremenici, hvatao za glavu. Nije mu, naime, bilo jasno kako je mogao toliko promašiti. Sve je zanimalo u čemu je tajna čudesna Wölflova šuta.

- Nema tu nikakve tajne. Loptu jednostavno treba znati udariti. Netko ima osjećaj za šut, netko baš i nema, ali, na kraju krajeva, pitanje udarca pitanje je vježbe. Treba ponavljati i ponavljati - objašnjavao je Wölfl svoju “tajnu”.

Wölfl je imao nogu broj 37 i strahoviti volej.

- Bio je to najbolji volej koji sam ikada vidio - tvrdi Otto Barić.

Samo jedna mana

Imao je samo jednu manu - bio je spor. No, kako je imao sve ostalo, brzina mu nije niti trebala. Wölfl je veliku nogometnu karijeru započeo u juniorima zagrebačke Concordije. Sa 16 je godina otišao u Plzen (Češka) školovati se za preciznog mehaničara. Kako je bio bjelodani talent, u Plzenu je igrao i nogomet. Od 17. do 19. godine nosio je majicu Viktorije. Wölfla je iz Plzena u Zagreb, za 20 tadašnjih dinara, doveo Martin Bukovy, trener Građanskog. Wölfl, koji je prošao odličnu češku školu, bio je u Građanskom ofenzivni vezni; negda se to mjesto zvalo spojka.

Wölfl je učas postao bitan igrač glasovite jedanaestorke Građanskog: Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović. Iako je bio više centarfor nego vezni, Wölfl do devetke još nije mogao. Centarfor je u to doba bio sjajni strijelac August Beli Lešnik. Wölfl je s Građanskim, u kojem je igrao od 1938. do 1945., bio prvak Jugoslavije (1940.) i Hrvatske (1943.).

Prije sedamdesetak godina nogomet je bio potpuno drukčiji od današnjega. Tada se od nogometa nije moglo živjeti. Nogometaši, čak i vrhunski poput Wölfla, radili su i igrali. Franjo Wölfl ujutro je radio u Električnoj centrali, a poslijepodne je igrao - nogomet. Dakako, budući da je bio odličan nogometaš, na radnome je mjestu imao određene povlastice. No, ipak, radio je i to mu nimalo nije smetalo.

Drugačiji od ostalih

Kad je 1945. nova vlast zatirala sve što je podsjećalo na prošlost, ukinula je u Zagrebu niz elitnih nogometnih klubova. Prvi na listi brisanja bio je Građanski. Na mjestu Građanskog osvanuo je Dinamo, u kojem su se okupili mahom bivši igrači Građanskog i HAŠK-a. Wölfl je u Dinamu zaposjeo poziciju centarfora. U to doba centarfori su mahom bili statični. Gledali su gol i čekali šansu. Wölfl je bio drukčiji. Budući da je dugo bio spojka, on je volio ući u igru i razigravati krilne napadače. Stoga je bio osobito vrijedan.

Wölfl je za Dinamo igrao od 1945. do 1953. Na žalost, najbolje godine potrošio je u dobu kad se igralo vrlo malo i kad se nije imalo s kime uspoređivati, u Drugom svjetskom ratu. Ipak, kako je bio klasa, blistao je i u tridesetim godinama života. Wölfl je dvaput zaredom bio prvi strijelac jugoslavenske lige, oba puta najbolji je bio s postocima kakve danas ima Messi. Godine 1947. bio je najbolji strijelac Prve lige sa 28 pogodaka u 24 utakmice (1,16). Wölflovih 28 pogodaka dugo je bio rekord jugoslavenske lige. S Wölflom se 1957. izjednačio Todor Veselinović (igrao je dvije utakmice više), da bi ga tek 1972. prestigao Santrač (33 pogotka, ali u 34 utakmice). U sezoni 1947./48. postigao je 22 pogotka. Sa 245 pogodaka u 304 utakmice Wölfl danas drži šesto mjesto na ljestvici najboljih Dinamovih strijelaca svih vremena. U prosjeku je postizao 0,80 pogodaka po utakmici i po tom je kriteriju drugi na ljestvici najboljih modrih strijelaca.

SN

Uzor velikom Jerkoviću

Wölfl je bio standardan u reprezentaciji Hrvatske (14 utakmica, 12 pogodaka), a igrao je i za reprezentaciju Jugoslavije (12/6). Za reprezentaciju Jugoslavije nije igrao mnogo, ali kad je igrao, bio je iznimno važan. Na OI u Londonu 1948. pogodak je zabio Turskoj u četvrtfinalu te Velikoj Britaniji u polufinalu nogometnoga turnira. Sa Šveđanima u finalu nije igrao. Možda se stoga Jugoslavija i zaustavila na srebru.

Jedna mu je utakmica bila osobita. Wölfl je u Dinamovoj pobjedi nad Vardarom 4:0 postigao sva četiri pogotka. Izvjestitelji s te utakmice opjevali su Wölflovu “bombu” iz slobodnoga udarca sa 45 metara, koja je završila u Vardarovoj mreži! Wölfl je s Dinamom bio prvak Jugoslavije 1948. Bila je to sjajna Dinamova momčad, koja je te sezone najčešće igrala u sastavu: Arneri - D. Horvat, Jazbinšek (I. Horvat), Jurić - Pukšec, Pleše - Kacian, Ž. Čajkovski - Cimermančić, Wölfl, Benko.

Dražan Jerković, Wölflov nasljednik na poziciji centarfora, nikada nije skrivao tko je bio njegov uzor.

- Wölfl je bio savršeni centarfor. Bolji uzor nisam mogao imati. Upijao sam svaki njegov potez - govorio je Jerković.

Za svaki slučaj

Franjo Wölfl nakon igračke karijere, koju je okončao sa 36 godina, okušao se u trenerskome poslu. Bio je član izborničke komisije koja je vodila reprezentaciju Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu 1954. u Švicarskoj, a 1956. bio je i trener Dinama. Potom je godinama bio tehnički direktor “modrih”. Wölfl je bio vrlo duhovit. To potvrđuje i sljedeća anegdota. Kad je bio tehnički direktor, Wölfl je uvijek bio u klubu. Dolazio je i kad nije trebalo. Na primjer, subotom ujutro. Pa su ga pitali:

- Kako to da si svaki dan u Dinamu?

- Za svaki slučaj - odgovarao je Wölfl i dodavao: - Ako ne dođem, moglo bi se dogoditi da već sutra netko drugi sjedne na moje mjesto.

Osobni karton

Franjo Wölfl

Rođen 18. svibnja 1918. u Zagrebu

Preminuo 8. srpnja 1987. u Zagrebu

SN

Igračka karijera

Concordia Zagreb (1934-1935), Viktoria Plzen (1935-1937; 5 golova), Građanski/Dinamo Zagreb (1938-1953; 261 utakmica, 260 golova)

Reprezentacija Hrvatske (1941-1944; 18 utakmica, 13 golova)

Reprezentacija Jugoslavije (1938-1950; 12 utakmica, 6 golova)

Trofeji

Srebrna medalja na Olimpijskim igrama 1948., 2 prvenstva Jugoslavije (1940, 1948), 1 Kup Jugoslavije (1951), 1 prvenstvo NDH (1943), 1 Kup NDH (1941)

Linker
24. studeni 2024 11:14