Mario Carević proslavit će u nedjelju 38. rođendan. Bivši igrač Hajduka, desetka Bijelih s početka stoljeća. Klasa ‘82., desna noga Srna, lijeva noga Carević, u sredini Vušković. Sjajan dribler bio je Carević, talent kakav se rijetko viđa.
- Samo nemojte napisati legenda. To je teški teret, kada netko kaže “legenda Hajduka”. Malo je pravih legendi - reći će nam Carević bez oklijevanja.
Znam sve o pandemiji
Svoj 38. rođendan Mario slavi u Zagrebu, gradu u kojem živi s obitelji. Na Bukovcu je, tek kilometar od epicentra nedavnog potresa. Kakav je život u blizini Markuševca?
- Svaki se dan tresemo, ali srećom, na mojoj zgradi nema oštećenja i obitelj je dobro. Sve sam vidio i osjetio na svojoj koži. Razdrmao nas je potres, a usto mi je supruga liječnica, znam sve o problemima pandemije iz prve ruke. Ne znam što je gore, korona ili potres. Ljudi misle, nije to ništa, ali tko osjeti kako se tlo trese na magnitudi od 5,5, taj zna o čemu pričam.
Na fotografiji: Mario Carević i Nikica Miletić
Kada smo već kod brojki, podsjetili smo ga kako se nekoć ljutio na novinskih 5,5.
- Ha, ha... Kako to danas lijepo izgleda, razgovarati o ocjenama nogometaša u novinama. Pa da je i 5,5, odlično je - slatko se nasmijao Carević.
Nisu dani za velike šale, ali bit će opet nogometa. Carević je svoj životni put već odredio, nogomet je bio i ostao na prvom mjestu: nekoć u ulozi igrača, danas u funkciji trenera. Carević je naime pomoćnik u stožeru izbornika U-20 selekcije Hrvatske Ognjena Vukojevića.
- Upisao sam i tečaj za FIFA Pro licencu, prošao dva modula, a čeka me još godinu i pol trenerske Akademije dok ne završim školovanje. Pozitivno je da se u međuvremenu, ako dobijem šansu, može ishoditi privremena licenca za vođenje kluba.
Dok nema samostalnog angažmana - a to je primarni cilj - obilazi Carević europske destinacije. U posljednjih godinu i pol dana imao je priliku uživo vidjeti kako na treninzima rade Spalletti i Mancini u Interu, zatim Hansi Flick u Bayernu, Slaven Bilić u WBA-u, Laszlo Bölöni u Antwerpenu te Ivan Jurić u Veroni.
- U Bayernu sam bio prošle jeseni, odgledao i utakmicu Lige prvaka s Tottenhamom. Sve se u toj utakmici jasno pokazalo, tko može naprijed, a tko stoji u mjestu. Tottenham s Mourinhom nije prošao centar. U Interu sam preko Perišića prošle sezone gledao treninge Spallettija i Mancinija, ali bez ustručavanja ću reći da me Jurić najviše oduševio.
Stvarati svoj stil
Carević i Jurić nisu se poznavali iz splitskih dana, strateg Verone šest je godina stariji.
- Poznavali smo se iz poljudskih hodnika. Ja sam bio u podmlatku kada je Jurić igrao za prvu momčad Bijelih. Njegov me rad u Veroni oduševio. Treninzi su svaki dan visokog intenziteta. Pitao sam ga kako je igrače navikao na takvu količinu i intenzitet rada, a on mi je rekao: “Problem je samo prvih mjesec-dva.” I, što je još važnije, nema ozljeda. Svi su spremni i Verona protivnike melje ritmom. Ne padaju, 90 minuta drže intenzitet. Tu se stvara razlika u klasi. Stavio sam i sebe iz igračkih dana u takvu situaciju, ne znam bih li izdržao Jurićev ritam u Veroni. Vjerojatno je bitno naviknuti se u ranoj igračkoj fazi na takav rad. Ali Jurić mi je otvorio vidike, a njegov asistent Stjepan Ostojić pomogao s nizom korisnih materijala.
Jurić je oduševio Carevića, a zna se da je Jurićev uzor Gasperini, trener Atalante. Tko je Carevićev uzor, kakav nogomet preferira u ulozi trenera?
- Nikoga se ne može prepisati, treba stvarati svoj stil. Ali nema smisla da govorim o svom stilu kada sam imao tek jedan samostalni angažman. Odredio sam se za posao trenera. Znam da želim, ali što je još važnije, osjećam da mogu. Koliko? E, to će vrijeme pokazati. Kada dobijem šansu...
Prvu i dosad jedinu priliku za samostalan rad imao je Carević prošlog proljeća u Hrvatskom dragovoljcu. Nakon kratke epizode u ulozi pomoćnika Vuliću u Hajduku, preuzeo je prvog svibnja drugoligaša iz Sigeta. Četiri utakmice bio je na klupi Dragovoljca.
- Sačuvao sam opstanak, imao ideju za nastavak rada, ali daljnja suradnja nije realizirana. Nisam se zbog toga obeshrabrio, dapače, sutra bih opet preuzeo klub u Drugoj ligi, nemam s tim problema. Želim raditi, izazova se ne bojim.
S 38 godina još je uvijek mlad trener, ali vrijeme brzo prolazi. Gdje se sutra vidi Carević? U Hrvatskoj, inozemstvu...?
Mario Carević
Rado bih u Belgiju
- Da mogu birati, najradije bih se vratio u Belgiju. Šest sam godina bio u toj zemlji, mojih pet nekadašnjih suigrača danas su treneri prvoligaških klubova u Belgiji. Držim da bih u Belgiji prije uspio, u HNL-u je malo klubova, a puno lobija koji te moraju izgurati za trenera. Prilike su rijetke i za nas bivše igrače iz velikih klubova. Zato cijenim Bišćana, koji je preko Rudeša i Olimpije došao do Rijeke potvrdivši trenersko znanje. Odmah bih potpisao njegov put, pa neka je i manji klub u Sloveniji, ne mora biti Olimpija.
U Hajduku je proveo silne godine, upisao 191 nastup za prvu momčad osvojivši čak tri prvenstva, dva Kupa i Superkup. Jedan je od trofejnijih igrača Bijelih, ali ne misli Carević da će zbog toga lakše dobiti šansu na Poljudu, u bilo kojoj klupskoj selekciji.
- Rijetki na početku karijere dobiju šansu u velikom klubu, ja sam spreman krenuti iz manje sredine. Bitno je dobiti priliku i raditi. Ako dobijem šansu pa ju ne iskoristim, jednu, pa drugu, ljudi moji, sam ću se povući iz posla ako vidim da nije za mene. S 38 na leđima smatram da je trenerski posao taj od kojeg ću živjeti. Znam, konkurencija je velika, ali prihvatio sam izazov i jedva čekam povratak nogometnih aktivnosti.