Javio se Igor Štimac odmornog i raspoloženog glasa odmah odajući kako uživa u Kataru. Prije toga punih je šest mjeseci odmarao nakon životno zanimljive iranske epizode u Sepahanu, u kojem je radio otprilike pola godine. Premda rezultatski nije napravio ono čemu se se nadao, bivši hrvatski izbornik očito je ostavio dobar dojam u Iranu, jer katarski klub Al Shahaniya sigurno se u arapskom svijetu dobro raspitao koga dovodi.
- Lijepo mi je, baš uživam, jedina mi je briga nogomet, a trener nikada nema pravo tražiti više od toga - kazao je u uvodu Štimac.
Dakle, izvan terena je baš sve posloženo?
- Uvjeti za rad su fenomenalni, dakako da tu prije svega mislim na infrastrukturu, mogu samo biti sretan što je tako. Također imam i puno povjerenje čelnika kluba, koji su mi dali maksimalnu slobodu za rad s momčadi.
Velika razlika
Da nije tako Štimac se sigurno ne bi ni uhvatio posla. No, kakav je klub Al Shahaniya?
- Vrlo uredan, ali mali klub i za ovdašnje prilike. Budžet kluba je 3,5 milijuna eura, pažljivo se troši, jer tu se budžet ne probija.
Tri i pol zvuči malo za bogati Katar?
- Ljudi imaju malo krivu percepciju Katara, ovdje novca ima jako puno, vidite to po tome kako se država razvija, kako se sve gradi, ali razbacivanja novcem nema. Također se zna kome je gdje mjesto i koji su mu limiti.
A kakvi su budžeti ostalih klubova u ligi?
- Četiri najjača kluba imaju oko 30 milijuna eura. Vodeća Lekhwiya ima točno 29 milijuna, složila je sjajnu momčad i doista imaju impresivnu igru, ne samo za katartske prilike. Ostatak lige je platežno daleko ispod, nitko više ne prelazi 10 milijuna eura, tako da je dosta velika razlika u kvaliteti klubova u ligi. Po tom su pitanju slični našoj ligi.
I kakvu momčad možete složiti u okviru svog budžeta? Imate jako malo stranaca?
- U ligi je dozvoljeno imati 3+1 jednog stranca. Trojicu pravih plus jednog Azijca. Naš najpoznatiji stranac je Španjolac Alvaro Mejia, svojevremeno je bio igrač Real Madrida. Drugi je Iranac Mehrdad, on je bio i na Svjetskom prvenstvu i mogu reći da je igrač koji nam drži kompletnu momčad, koji veže prednji i stražnji pogon momčadi. Sada smo doveli još jednog krilnog napadača iz Obale Bjelokosti, on je tu već bio, provjeren je, trebao bi nam donijeti kvalitetu više i pogotke. Znate, kada imate tako malo stranaca oni moraju praviti značajnu razliku na terenu. Doduše, oni koji odigraju pet sezona u Kataru, više se ne smatraju strancima.
A kakvi su domaći igrači?
- Trude se, pokušavaju dati što mogu. Uglavnom je riječ o mladićima koji prijepodne rade, a poslijepodne treniraju. Tu je najveća razlika između iranskog i ovdašnjeg nogometa. U Iranu je 80 milijuna ljudi, iz te baze možete probrati jako dobre igrače plus što im je nogomet iznimno popularan i ima tradiciju. U Kataru živi 250 tisuća ljudi, to je premala baza za nešto ozbiljnije. Međutim, rade, trude se, ulažu i sve to ide nekim koracima naprijed. Problem je i taj što se i ovdje bogati klubovi ponašaju kao i Dinamo kod nas, pa kupuju veliki broj igrača koji im onda sjede na tribinama, a u ostatku lige bili bi glavni igrači.
Al Shahaniya je taman prije vašeg dolaska u prvenstvu poražena 10:0 od vodeće momčadi lige. Što je to takva razlika u kvaliteti?
- Nije, nego su dečki bili psihološki na dnu, a nogoemt je takav, kada procuri, onda zna biti jako neugodno. Ja sam kao trener ovdje vodio tri utakmice. U prvoj smo od snažnog Al-Rayyana doma bili poraženi sa 1:0, s tim da smo u prvom poluvremenu po šansama trebali voditi 4:1. No, u nastavku smo bili jako pali i na koncu smo dobro prošli, tu sam vidio kako dečki nemaju koncentracije za odraditi 90 minuta po trenerskim uputama. Potom smo na gostovanju kod Al Muaidara, koji je zadnji na tablici, odigrali 1:1, premda smo bili mnogo bolji. No, taj je bod ipak bio dobar, jer smo ostali tri boda ispred izravnog suparnika u borbi za ostanak, a i dečki su dobili određenu dozu samopouzdanja. Zatim smo kod kuće remizirali 1:1 s Umm Salalom, Neefikasnost nam je najveći problem, kada bismo imali makar pristojnu realizaciju šanse za ostanak odmah bi bile mnogo solidnije.
Solidne šanse
Je li moguće da četiri kluba ispadaju iz lige?
- Takav je plan za sada, ali nije to definitivno. Naime, Katar se nada da će reprezentacija izboriti Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. pa žele smanjiti ligu kako bi dobili više prostora za pripremanje reprezentacije, jer tu bi se radilo o velikoj promociji zemlje u svijetu. Doduše, šanse za Rusiju nisu im baš velike, pa ako ne prođu razmatra se odustajanje od tog smanjenja, što bi značilo da će samo jedna momčad ispasti. Kada u ligi 14 četiri momčadi ispadaju to je doista pravi košmar za klubove.
Je li moguće da preživite smanjenje lige?
- Do kraja prvenstva ostalo je još 9 utakmica. Mislim da imamo solidne šanse, posebno ako poboljšamo realizaciju.
Vi imate dogovor s klubom do kraja sezone, ali zanimljivo je da ste došli bez svog pomoćnika?
- Već sam im treći trener u ovoj sezoni, a kako nema probijanja budžeta, tako nisam ni mogao dobiti neki veći manevarski prostor. Zbog toga sam stigao bez pomoćnih trenera. No, vidjet ćemo što će donijeti sljedeći dani, jer u klubu pokazuju da žele određene iskorake po pitanju kvalitete rada. Zanimljivo je da u Katar ne može bilo tko doći za trenera ili za pomoćnog trenera. Moraš imati PRO licencu i ne smiješ imati više od 55 godina.
Pretpostavljamo da nemate gužvu na tribinama?
- Ha-ha... Jako je malo gledatelja, nemaju oni tu naviku, a i malen je broj stanovnika. Neki klubovi su oformili navijačke skupine, ali sve je to još u povojima. Pazite, cijeli Katar, odnosno cijela Doha, jer drugi grad nemaju, potječe od loza 38 obitelji. Čim ovdje kažete prezime, točno se zna kojoj lozi pripadate, što posjedujete, kakva prava imate... Tu je sve jako tradicionalno i koliko god se zbog novca neke promjene vrtoglavo brzo događale, toliko je teško mijenjati običaje i navike ovdašnjih ljudi.
Često s Vladom Šolom
S kime se družite od naših ljudi?
- S Vladom Šolom svaki dan pijem kavu. Čujem se s našim ljudima koji su u okruženju, a ima i naših ljudi koji ovdje rade za pojedine kompanije. Uskoro će mi doći obitelj, tako da će mi onda biti još ljepše...
----------------------------------------------------------------------------
Ne može razgovor s Igorom Štimcom proći bez da se ne dotaknemo hrvatskog nogometa.
- Sada svi mogu vidjeti zašto sam bio protiv Lige 10, odnosno zašto sam zagovarao Ligu 16. Što smo dobili s Ligom 10? Gledatelja je manje nego ikada, liga je kvalitetom doslovno prepolovljena na dva dijela, interesa sponzora pa i dijela medija nema. No, najveći je problem to što su klubovi ostali bez manevarskog prostora za mirniji rad i zato nitko ne razvija igru i mlade igrače, nego se svi bore za golo preživljavanje, a u takvim uvjetima mladi igrač ni nema što tražiti na terenu. Liga nam je sve punija stranih igrača, dobrim dijelom jako upitne kvalitete s kojom nam liga neće moći napraviti iskorak. Mnoge sredine su nogometno gotovo pa nestale, izgubile su se u toj utrci, a to znači da nam se opasno smanjila baza iz koje smo dobivali igrače. Reprezentacija to još ne osjeća, ali uskoro će taj problem biti zadesiti i Vatrene.
Više prostora
Činjenica je, međutim, da i u ligi 10 imamo klubove koji su na rubu banktora, gdje bismo ih našli još šest?
- U ligi 16 klubovi bi imali veći prostor za svoje igrače, što bi im bitno smanjilo troškove, a otvorilo prostor za prihode od prodaje igrača. Klubovi su s Ligom 16 trebali dobiti preduvjet za dugoročniji rad, a bez takvog nema napretka. I Liga 16 nije bila moje trajno rješenje, ona je trebala egzistirati sve dok se ne bi stvorili preduvjeti za kvalitetnu Ligu 10. Ovako smo te preduvjete uništili i ne vidim kako će nam liga napraviti potrebni iskorak.