Nije pretjerano napisati da je Željko Tihava nogometni otac Petra Bočkaja.
- Znam ga od njegova prvog razreda - kaže sada umirovljeni stručnjak koji je većinu radnog vijeka dao Zagorcu iz Krapine u kojem su Bočkaj i Robert Murić bili najveći talenti.
Nije mu bilo lako pričati o najgorem incidentu “zagorskog bećara“, prvo je zatražio sat vremena da sredi misli.
Željko Tihava
Pomoć psihologa
Pogodilo ga je kao da mu se dogodila tragedija u obitelji.
- Nisam mogao doći k sebi kad sam to pročitao. Jako teško primam i prihvaćam činjenicu da ga to sve udaljava od onoga što bi trebao biti, a to je odličan nogometaš. Bog ti na jednoj strani dade, njemu nogometni talent, a na drugoj strani uzme. Oko takvih kao on mora biti tim ljudi jer profesionalni igrači danas su projekt. Mladićima treba omogućiti i da se obrazuju, a ne samo igrački razvijaju. Klubovi bi trebali više raditi na tome. Nije dovoljan trener za igru i fizičku pripremu, potreban je i za glavu. Pretpostavljam da ih imaju, ali mislim nedovoljno. Da se mene pita, dečkima do 21 godine ne bih davao novac, to bi im koristilo u formiranju osobnosti. Znate kakav je Pero, kad mu je stric dao 20 ili 30 kuna za put otišao bi u dućan kupiti si sok i grickalice, da me nije ni pitao. Kad jedino to nije napravio? Kad nije imao novca.
Iz svega što ste kazali - nije uspio ovladati sam sa sobom.
- Sigurno. No trebalo je naći način da se njegovu glavu dovede u red. Potrebna mu je pomoć psihologa. I ne smije to shvatiti da je zato bedak. Ubuduće bi mu klub koji ga uzme to trebao uvrstiti u ugovor. Ta priča o čokoladici smiješna je i petogodišnjoj djeci.
Je li ovog pokazatelj da od velike karijere neće biti ništa? Ili ne?
- Još uvijek duboko u sebi mislim da to nije njegov kraj. Iako se pitam, kako dosad nije izvukao pouku. Predsjednik Meštrović objavi upozoravajuće priopćenje, a nakon toga, nekoliko dana kasnije, on to napravi. To je strašno. Nogometaši kod nas žive kao mali bogovi. To pokazuje da nema poštovanja ni prema klubu ni prema predsjedniku. A za te prijatelje koji ga okružuju znao sam mu reći, “to nisu tvoji prijatelji, to su ti neprijatelji”. Prije nekog vremena vidio sam ga šetajući Krapinom. Sjedio je na terasi Ilira, morao je i on mene vidjeti. Imao sam osjećaj da je glavu okrenuo u stranu. Jednom je prilikom rekao da me se naslušao, da sam mu dosta trabunjao. Ako je doista tako, da me vidio, a nije me ni pozdravio, onda je u velikom problemu. Razgovarao sam s njegovim tatom, kazao sam mu: “Pa daj malo utječi na njega?“, a dogovorio mi je: “Kako da utječem kad nas ništa ne sluša.“ On nije svjestan da šteti i drugim oko sebe, trener Zekić može zbog njega nastradati. Ostati bez posla. Svi koji su mu htjeli pomoći, nisu uspjeli.
Kroz nekoliko dana priča će sići s portala, ali problemi će ostati.
- Duže će se pamtiti njegovi slobodnjaci nego nabijanje “bemburom“ u benzinsku pumpu. Međutim, krajnje je vrijeme da promijeni pristup prema životu. Koji je na stranputici. Pazite, redovito, kad bi dolazio na dva-tri dana iz Osijeka, lunjao je s prijateljima po Zagorju. Zatvaraju birtije, a otvaraju benzinske. Mene su odmah u subotu zvala trojica s kojima je igrao u Zagorcu i tražili: “Treneru, pomozite i vi nešto.“ Nažalost, oni koji ga upućuju na bolje često mu ne pašu. Znaju mu dobronamjerni ljudi kazati “Nemoj se blamirati, kaj radiš bedaka od sebe.”
Još može biti pravi
Na kraju nam je Tihava kazao.
- Baš sam prije nekoliko dana razgovarao o njemu sa Sinišom Oreščaninom, prisjetili smo se kad sam ga doveo kod njega u Dinamo da ga testira. Kasnije je potpisao za Modre. Nazvat ću Oreščanina i kazati mu: “Uzmi ga u Hajduk, samo mu treba razbistriti glavu i nećeš pogriješiti.” Kad bih poznavao Igora Bišćana i njemu bih predložio da ga dovede, tada bi se ostvarila moja želja da Bočkaj i Murić ponovno igraju zajedno. On još uvijek može biti pravi igrač. Treba razlučiti Bočkaja kao čovjeka i Bočkaja kao igrača. Pero ne može biti loš igrač.