Nikola Vlašić (21) nije dobro otvorio svoju drugu sezonu u moskovskom CSKA. Poraz (2:0) kod Krilja Sovjetov, odmah je otvorio prostor za velike polemike onih koji pomno prate klub. Koliko god bilo prerano za takve stvari, jer jedna utakmica nikako ne može biti temelj za bilo kakve zaključke. Međutim, Nikola Vlašić u Moskvi ima poseban status još od dana kada je odigrao prvu utakmicu za CSKA i odmah bio najbolji na terenu. Takav je ostao i sljedeća tri mjeseca u kojima se na impresivan način nametnuo kao motor i duša momčadi, pa čak i kao lider u svlačionici, što je doista raritet za tako mladog igrača koji je k tome došao kao posuđeni igrač.
Premda Vlašić proljetos nije izgledao tako dobro - automatski je i CSKA igrao slabije - Gončarenko nije želio ni čuti za novu sezonu u kojoj bi nastavio stvarati momčad, ali bez Vlašića. Moskovljani su još u svibnju krenuli u veliku “operaciju Vlašić” i na koncu su ga od Evertona otkupili za njima nezamislivih 15,7 milijuna eura. Posebno nezamislivih za klub koji je daleko najzaduženiji u Rusiji. Unatoč tome, Vlašić je kupljen za rekordni iznos, što je automatski zatvorilo vrata za neka druga moguća pojačanja. Možete samo zamisliti koliko im je bilo stalo do mladog Hrvata i koliko ih je sve zajedno “kupio” u tih osam mjeseci koliko su ga gledali u Moskvi.
Gončarenko ne dvoji
I potom su međutim uslijedile polemike. “Toliki novac za Vlašića može se opravdati samo ako CSKA osvoji prvenstvo ili barem izbori Ligu prvaka. A u to malo tko vjeruje, jer unatoč Vlašićevu ostanku, CSKA je i dalje momčad s jako puno upitnika. Previše je na terenu mladih igrača koji zbog svog neiskustva neizbježno moraju oscilirati. Stoga ima stručnjaka koji misle da bi klub više profitirao s četiri ili pet dobrih i iskusnih igrača koji su se mogli dovesti za 16 milijuna eura, a ne da je sve uloženo u Vlašića koji je također jako mlad igrač i pitanje je li već sada sposoban iznijeti tako mladu momčad na leđima. Prošlu je jesen pokazao da je to u stanju raditi u seriji utakmica, ali već na proljeće nije bio na toj razini. Što ako ne bude ni ovu jesen?”
To je dio jedne od brojnih analiza koje smo pronašli na ruskim portalima na temu Nikole Vlašića i njegova rekordnog transfera, a autor je očito jako dobro upoznat s onim što se događa unutar CSKA. Nakon loše predstave u Samari protiv Krilja Sovjetov ta je analiza dodatno dobila na snazi. Koje je Nikolino pravo lice - ono od jeseni ili ono koje su Moskovljani pokazali proljetos, odnosno na gostovanju u Samari?
Gončarenko ne dvoji, on u Vlašiću vidi igrača za najveće europske klubove i zato se tako izložio inzistirajući na njegovoj kupnji. Međutim, Gončarenko kod Vlašića radi veliku taktičku pogrešku, koja očito nije slučajna, jer radili su je i njegove kolege koje su prije trenirale Vlašića. Nikola je u svojoj seniorskoj karijeri - koja je sada ušla u već šestu sezonu - daleko najviše utakmica odigrao kao ofenzivac, uglavnom na lijevom ili desnom krilu. U Hajduku je kao takav igrač upisao 120 utakmica (u prvima je, doduše, kod Igora Tudora igrao kao veznjak) u kojima je zabio 13 golova uz 20 asistencija. Na sličnim je pozicijama u Evertonu postigao 2 pogotka uz jednu asistenciju u 19 utakmica. U 139 utakmica za Hajduk i Everton upisao je ukupno 15 pogodaka, odnosno zabijao je svake 694 minute. Što će reći u svakoj sedmoj utakmici, što je jako loša statistika za jednog ofenzivca.
Stigavši u Moskvu od prve je minute zaigrao na poziciji veznog, lijevog veznog u sustavu 4-3-3, ali 3-5-2, ovisno što je momčad već igrala. U 20 utakmica koliko je odigrao prošle jeseni zabio je čak sedam golova, odnosno svake 252 minute jedan gol. Što je bio napredak od gotovo 300 posto u odnosu na Hajduk i Everton. Uz još važniji dodatak. CSKA je s Vlašićem u veznom redu postala pravi hit u ruskoj ligi, mlaku i mladu momčad koja je u prva tri kola zabila samo jedan gol pretvorio je u goropadnu i efikasnu. S takvim Vlašićem u veznom redu proigrala je cijela momčad i to doslovno preko noći.
Brojke otkrivaju puno
Nije, međutim, Gončarenko jedini trener koji ga je premjestio u vezni red. Prije njega to je napravio i Nenad Gračan kao izbornik U-21 selekcije Hrvatske. U prvim kvalifikacijama koje je Vlašić igrao Gračan ga je stavljao na krilne pozicije, jer to je igrao i u Hajduku. Učinak je bio nikakav, u devet utakmica nije postigao pogodak. U sljedećim kvalifikacijama Gračan ga je postavio na poziciju lijevog veznog i - gle čuda - sedam kvalifikacijskih nastupa te još tri na U-21 Euru postigao je sedam pogodaka uz pet asistencija. Kod Gračana je kao vezni zabijao svakih 115 minuta! I Hrvatska je uz odlične prezentacije nakon 15 godina čekanja napokon otišla na Euro U-21.
Znamo da brojke u nogometu ne otkrivaju sve, ali otkrivaju jako puno. Kod Vlašića su izričito egzaktne. Kada je igrao kao ofenzivac bio je izrazito slabo učinkovit i u Hajduku i u Evertonu i u U-21 reprezentaciji. S druge strane zablistao je kao vezni igrač i u CSKA i u U-21 selekciji. I nije zablistao samo on, nego su obje momčadi u tom razdoblju igrale sjajan nogomet.
Zasad bez rješenja
I što je napravio Gončarenko prošle zime? Odlučio je Vlašića staviti u ofenzivnu trojku. Jasno je s kojom idejom, jer takvu su ideju imali i njegovi prethodnici. Nažalost, Gončarenko je samo upao u istu stupicu... Vlašić je igrač kojeg krase velika eksplozivnost, brzina, dribling, snaga, baratanje s obje noge, odlično snalaženje u malom prostoru i jako dobra realizacija. To su odlike kao nacrtane za ofenzivnog krilnog igrača. I vodeći se tom logikom, a svjedočeći svakodnevnim treninzima, svaki je od njih računao da će s Vlašićem u ofenzivi dobiti još više. Međutim, svima se dogodilo obratno. Stoga je Vlašić proljeće začinio tek s jednim golom u 12 utakmica. Treba li naglasiti da je i protiv Samare krenuo kao desnokrilni ofenzivac?
Kada ga trener formacijski stavi na neku od krilnih pozicija Vlašić se jednostavno i neobjašnjivo gasi, postaje igrač bez prave agresivnosti i okomitosti. A onda i bez golova. Teško je objasniti zašto mu se to događa - jer pričamo o mladom igraču koji inače puca od samopouzdanja - ali očito to nitko od trenera do sada nije uspio riješiti. Odgovor se vjerojatno krije u Vlašićevoj glavi, ali za sada je nedokučiv za sve, pa i za samog igrača.
Stoga bi i Gončarenku bilo najpametnije da se vrati oprobanom receptu - Vlašiću u veznom redu, poglavito na poziciji lijevog veznog. U suprotnom neće biti dobro. Ni za Gončarenka, ni za CSKA, ni za Vlašića. Brojke su u ovom slučaju doista krunski dokaz...