Na današnji dan točno prije 40 godina, 17. lipnja 1979., “gorio” je Stari plac. Deseci tisuća Splićana na igralištu u središtu grada dočekali su prvake tadašnje Jugoslavije. Pobjedom od 2:1 na Koševu protiv Sarajeva Bijeli su uzeli naslov prvaka, kasnije se pokazalo, posljednju titulu šampiona u Bivšoj Državi. Nakon ‘79. osvojili su Splićani tri Kupa (1984., 1987., 1991.), ali nikad više prvenstvo Jugoslavije.
- Velika je to bila generacija, kao prvaci te sezone igrali smo u sljedećoj povijesnoj utakmici Kupa prvaka s HSV-om - prisjetit će se Šurjak.
Tomislav Ivić na klupi, na golu prvih 11 utakmica Špiro Ćosić, kasnije uglavnom Budinčević. U zadnjoj liniji četvorka Mužinić, Peruzović, Primorac i Rožić, koja je visoko izlazila na zaleđa. U sredini Luketin i Krstičević, ispred njih Šalov, pa desno Đorđević, lijevo krilo Šurjak, a u napadu Žungul, kojeg je na proljeće mijenjao Zlatko Vujović. Formacija 4-2-1-3 s Ivićevim presingom, trofejna sezona puna priča i anegdota. Prvi strijelac kluba bio je Slaviša Žungul s 12 golova, a igrao je samo polusezonu.
- U siječnju je dobio dozvolu kluba za igranje malog nogometa u Americi. U zadnjoj utakmici koju je odigrao za Hajduk, u prosincu 1978. protiv Sarajeva, zabio je dva gola. Bila je to jedna od rijetkih utakmica u kojima smo zajedno igrali i obojica zabila golove. Otišao je Žungul s 24 godine u Ameriku, a znate da se onda nije moglo u inozemstvo prije 28. godine - ispričao nam je Zlatko Vujović.
Zlatko i Zoran
Ironično zvuči, ali je istina, strijelac je otišao u Strijele (Arrows), malonogometni klub iz New Yorka. Godinama se tražilo objašnjenje zašto je Žungul iznenađujuće otišao, zaobišao propise i Hajduk. Ante Ivković Zonzi u ožujku ove godine, nakon četiri desetljeća, ponudio je priču.
- Sve zbog jedne sobe. Da, jedne sobe! Žungul je tražio trosobni, a Hajduk je u to doba davao dvosobni stan. Naljutio se Slaviša, otišao u New York i više se nikada nije vratio. Rekao mi je, Zonzi, ja se ne vraćam. Tko je mogao misliti da je toliko ozbiljan - otkrio je dugogodišnji tajnik omladinske škole Bijelih.
Bez prvog golgetera Hajduk je u drugi dio sezone ušao sa Zlatkom Vujovićem kao novom sedmicom. S 20 godina blizanci Zlatko i Zoran bili su hit prvenstva. I tako silno mladi...
- Igrati Jugoligu krajem 70-ih s 20 godina, to vam je kao da netko danas sa 17 uđe u prvu ekipu i postane stožerni igrač - objasnio je Zlatko.
Ali nije Zlatko Vujović samo ušao u momčad; zabijao je golove kao da je stari rutiner. Trpao je bez respekta sve do pet kola prije kraja prvenstva.
- U jednom sam dvoboju na Starom placu, protiv banjalučkog Borca, pao na rame, pri čemu sam se gadno ozlijedio. Šurjak je bacio dugu loptu, zaletio sam se, njihov bek također. Na kraju sam morao na operaciju, zbog čega sam propustio zadnju utakmicu, na Koševu - ispričao je Zlatko, kojeg je posljednjih pet susreta u ulozi špice mijenjao brat Zoran.
Hajduk je na proljeće krenuo bez Žungula i teže ozlijeđenog Jovanića, također važnog igrača jesenske postave. Bili su Bijeli u vrhu s Dinamom, ali sezonu su u kolovozu jako loše otvorili - u pet utakmica samo pet bodova, uz jednu pobjedu! U Kupu su u jesen 1978. ispali od zrenjaninskog Proletera. Ništa nije dalo naslutiti da bi Hajduk te sezone mogao u borbu za titulu, međutim ni konkurencija nije bila ništa bolja. Bodove je gubio i Dinamo, Crvena zvezda bila neuvjerljiva, pa je Hajduk jesenski dio završio s istim brojem bodova kao i Dinamo. Poraze su Bijeli najesen bilježili u Titogradu, Mostaru i Banja Luci, ali proljeće je već bila druga priča. Jedini poraz u proljetnih 17 utakmica Hajduk je doživio na svom igralištu, baš od direktnog konkurenta Dinama. Zabio je Vabec u 90. minuti za 2:1 Zagrepčana šokiravši Stari plac.
- Imali smo utakmicu pod kontrolom i onda se dogodi gol u zadnjoj minuti. Sedam utakmica prije kraja Dinamo se poravnao s nama na vrhu tablice - priča nam Ivica Šurjak.
Hajduk je do splitskog derbija s Dinamom imao dva boda više, što je tada bio ekvivalent jedne pobjede. Dva boda za pobjedu, jedan za remi, što nije omogućavalo stvaranje velike razlike. Ali bila je važna i gol-razlika.
- Do zadnjeg smo kola držali izjednačen omjer, jer mi smo odigrali neriješeno u Osijeku i Novom Sadu, a Dinamo je uz šest pobjeda izgubio u Nišu od Radničkog - dodao je Šurjak.
Kobni poraz za Modre, pokazalo se u konačnici, ali još ćemo se samo trenutak zadržati na splitskom derbiju. Zlatko Vujović prisjetio se kako je Bručić žestoko ušao u Dražena Mužinića.
- Grubo ga je ozlijedio kramponima kopačke, čekao ga je Frfa ispred svlačionice. Čuvari su ga zadržavali da ne dođe do većeg incidenta, a onda je ušao u svlačionicu. Naš fizioterapeut Soldo držao je veliku posudu s 20 litara vode, ali onda je naišao ljuti Frfa. Kako je bijes iskalio na toj posudi, ufff...
Pametni Kirigin
S osmijehom danas o tome priča Vujović, a Frfa Mužinić sjeća se i drugih detalja.
- Obojica smo isključena zbog međusobnog udaranja. Poludio sam na utakmici, ali kasnije sam se smirio. Otišli smo nakon nekoliko dana u Beograd na očitovanje o isključenju. Hajduk je došao u najjačem sastavu, s Titom Kiriginom, Gojkom Škrbićem i Jerom Burazinom. S druge strane sâm Pero Bručić. Kaže meni Tito Kirigin, odvedi Peru na ručak, plati mu taksi i uputi ga na avion. Raznježio se Bručić na tu silnu pažnju, kaže on meni, u kakvom velikom klubu igraš, kako te paze, a vidi, ja došao sâm. Disciplinska komisija “posušila” nam je kazne, mislim da smo uz pokajanje obojica dobila samo opomene. Važne su utakmice bile pred nama, zato smo tražili da prođemo bez suspenzije - sjetio se Frfa svakog detalja priče.
Mužinić i Bručić zaigrali su za Bijele i Modre do kraja sezone, ali slaviti je mogao samo jedan. Da, slavio je Frfa. Zadnju utakmicu Hajduk putuje na Koševo, a Dinamo igra protiv Vojvodine u Novom Sadu. Uz isti broj bodova (48) Hajduk je imao za pet zgoditaka bolju gol-razliku, što ga je uoči zadnjeg kola držalo na liderskoj poziciji prvenstva.
- Imali smo saznanja da se Dinamo vrti oko Vojvodine, pa se Tito Kirigin poslužio malim trikom. Poslao je jednog čovjeka u Novi Sad i on se predstavio kao menadžer Ajaxa koji gleda Ratka Svilara, vratara Vojvodine. Znate kako je branio Svilar u toj utakmici? Fantastično, najbolje u karijeri. Sve da se svidi tom čovjeku - prepričao je Frfa anegdotu.
S druge strane Hajduk ide u Sarajevo. Uz Bijele je i vojska navijača, a u Splitu se sprema fešta za nove prvake. Ali na startu utakmice odmah problemi.
- Počne utakmica, a meni odmah pukne mišić. Šta da radim, mislim se... A ništa, odigrat ću, zadnja je u prvenstvu.
Ivica Šurjak stisnuo je zube, a Hajduk je brzo poveo 2:0 golovima Đorđevića i Zorana Vujovića.
- Na kraju je Sarajevo smanjilo na 2:1, ali kako je Dinamo u Novom Sadu imao samo 1:0, sve je bilo gotovo - reći će Šurjak.
Pijani avion
I počeli je slavlje, već u svlačionici.
- Mislim da je bila “baksa” viskija već prije tuširanja, a onda avion... Najpijaniji avion kojim sam se u životu vozio - sjeća se Frfa Mužinić.
Od zračne luke Resnik do Splita prolazili su Bijeli kroz špalir navijača, a onda ludilo na Starom placu.
- Nije ni tu bio kraj. Otišli smo u restoran u Podstranu, u legendarnog Ante Šporkog. Tamo smo večeravali kada je došlo 10-ak navijača, naših, iz splitskog geta. Pustili smo ih unutra, svakom dali po zubaca da ponesu preko ramena doma. Kako smo feštali, kako smo živjeli... Suze mi dođu kada se sjetim kako smo guštali u svim tim proslavama naslova prvaka i pobjednika Kupa - kaže nam danas 66-godišnji Mužinić, koji svoje umirovljeničke dane uglavnom provodi na Braču.
Naslovom prvaka, zadnjim u Jugoslaviji, Hajduk se oprostio od Starog placa. Već sljedeće sezone, u rujnu 1979., preselili su se Bijeli na novi moderni stadion, na Poljud.
SLUČAJ TOMIĆ ‘Dinamo nije bio u pravu’
Prvenstvo 1978./79. obilježio je slučaj Tomić, serija tužbi Dinama i odluka NSJ-a, koji je naslov prvaka zauvijek upisao Hajduku. Edmond Tomić, dotada nepoznat igrač prizrenske Lirije, prešao je u ljeto 1978. u Rijeku i odmah u 1. kolu nove sezone sudjelovao u pobjedi momčadi s Kantride protiv Dinama (2:1). Žalio se Dinamo NSJ-u da je Tomić imao dva žuta kartona koja je donio iz Lirije i da zbog toga nije imao pravo nastupa za Rijeku. Prvi odgovor na žalbu Dinama bilo je poništenje rezultata i pobjeda Zagrepčana 3:0 za zelenim stolom. Komisija za propise NSJ-a dala je za pravo Dinamu presudivši 13. travnja 1979. u korist Zagrepčana i Modri su imali vodstvo na tablici. Međutim, tjedan dana kasnije, 20. travnja, oduzeta su im dva boda jer je Izvršni odbor NSJ-a donio konačnu odluku da se utakmica registrira pobjedom Rijeke od 2:1 s travnjaka. Žalio se Dinamo kasnije i na Vrhovnom sudu Jugoslavije, koji je 1983. presudio u korist Modrih, ali u službenim knjigama NSJ-a Hajduk je upisan kao prvak. Zauvijek. Zanimljivo je što je o svemu medijima prije nekoliko godina rekao sam Edmond Tomić.
- Ja sam te kartone odradio, ali u kup-utakmici. Tada je vrijedilo pravilo da ako dobiješ dva žuta u prvenstvu, možeš ih odraditi i u Kupu. Kasnije je pravilo promijenjeno, ali to veze sa mnom nije moglo imati jer sam ja svoje kartone na vrijeme odradio. Dinamo nije bio u pravu, taj je naslov prvaka Hajdukov i tako je jedino pošteno - kazao je Tomić.
