U normalnim okolnostima bilo bi to ispunjenje još jednog sna Dinamova navijača, veliki crescendo na kraju velike, povijesne sezone. Trojica Dinamovih zaslužnika (premladi su da ih zovemo legendama), uz potvrđenog i četvrtog, igrači koji su na terenu ostavili kosti za Modre, a usput osvojili i “ponešto” trofeja, neupitnog nogometnog znanja i elana, dolaze dodatno osnažiti sportski sektor.
Probuđeni vulkani
Koliko smo samo puta godinama pisali kako bismo voljeli vidjeti više dinamovaca tog profila u klubu, na svim razinama. Pa onda još kad predsjednik Barišić objavom da je gradonačelnik ovog puta uistinu ozbiljan i kad kaže “ljeto” misli na ovo ljeto u najavi da gradnja stadiona, u Maksimiru, više nije upitna, to je uistinu nešto veliko, posebno. Za otvoriti butelju starog, arhivskog vina, koje ste čuvali za posebne prilike.
U normalnim okolnostima. Ali ove okolnosti nisu normalne. Koliko god ih takvima jučer Mirko Barišić i Zoran Mamić željeli prikazati. Jer, budimo realni, više se pričalo o stvarima izvan nogometa, nego o samom nogometu. Optužnice i presude, iako nepravomoćne - pa kao takve doista ne nude pravnu zapreku obavljana funkcije - jesu teret i jesu repovi koji će Zorana Mamića pratiti na svakom koraku. Kao što će i javno priznanje da sve i dalje vodi Zdravko Mamić uzburkati vode i probuditi vulkane. Koliko god ionako svi znali da je Mamićev utjecaj i zadnjih godinu dana bio jak, da su ova momčad i Nenad Bjelica na klupi također djelo Zdravka i Zorana. Ali drugačije je kad je formalno i ovako javno, drukčije se doživljava. I utječe, naravno da utječe, na sve. Na atmosferu pogotovo, a atmosfera je zadnjih godinu dana bila lajtmotiv Dinamova uspjeha.
Slavile su se pobjede, pričalo o Bjeličinim rotacijama i momčadi s “mudima do poda”. A sad opet optužnice. Pa na sve to još i pismo odaslano iz Maksimira na adresu premijera i Predsjednice u kojemu Dinamo upozorava kako su se osobe koje su označene kao nositelji organiziranog kriminala anagažirali da preuzmu klub. Opet riječi “kriminal”, “mafija”, sudovi, politika, likvidacija... htjeli romantičari ili ne, sve je to, nažalost, stiglo u paketu s novim ustrojem u klubu. Nervoza i sumnja, nestanak idile. Bez obzira na presumpciju nevinosti zakonom zajamčenu, bez obzira što je Zoran Mamić “naučio odvojiti posao od sudnice”, pa i bez obzira na to što priče o “preuzimanju kluba” od strane takvih ljudi svakako trebaju plašiti. To su opasnosti koje prijete Dinamu.
Ljuljanje temelja
Zoran Mamić s time se mora nositi, a njegova je odgovornost od jučer najveća. Bit će mu teže nego ranije, pritisak sa svih strana još veći, a letvica visoko, kredit koji su u prošloj sezoni zaradili Bjelica i igrači je podeblji. I zato Mamić nema pravo na krivi potez. Štogod bude pogrešno, loše, od rezultata, prijelaznog roka, odnosa s Bjelicom, do atmosfere, stavljat će javnost njemu na grbaču. I bratu, naravno, jer on i dalje vodi klub. A ima ih dosta koji će čekati pogrešku.
Očekujemo još bolji i jači Dinamo nego u prošloj sezoni, kliču navijači. I tako bi po nogometnoj logici trebalo biti. Ali kad se u Maksimiru počne opet više pričati o svemu osim o nogometu, kad se premijera i Predsjednicu spominje više nego zadnjeg veznog ili lijevog beka, ako se umjesto o nogometnoj taktici više polemizira je li ovaj povratak zapravo poruka Zdravka Mamića da je još “živ” i da ga neće tako lako maknuti i je li istovremeno neka ‘mafija’ na pragu dolaska u Maksimir, onda je to, u najmanju ruku, situacija koja ljulja temelje lanjskog rezultata. Veliki teret i velika opasnost za nastavak bajke. Zato je Zoran Mamić jučer započeo jednu sasvim drugačiju, težu utakmicu. U kojoj zbog svega navedenoga, najmanje zbog stručnosti aktera, prijeti opasnost da se dva koraka naprijed iz prošle sezone, pretvore u tri nazad. Utakmica u kojoj Dinamo trenutno nije favorit.
Jer, doista, igraju se oko Dinama razne igre, puno je tu crne kronike. A crna kronika i nogomet uvijek su loša kombinacija. Za nogomet, naravno.
