Dobro u mandatu Davora Šukera
Rezultatski je Davor Šuker sedam godina na čelu HNS-a odradio gotovo - perfektno. Preuzeo je HNS nakon Eura 2012. godine, te nas je kao predsjednik vodio na SP-u 2014. godine u Brazilu, na Euru 2016. godine u Francuskoj, na SP-u 2018. u Rusiji, a već smo izborili i Euro 2020. godine. U Rusiji smo osvojili povijesno srebro, u Francuskoj smo dvije godine ranije prošli skupinu igrajući nogomet kojem se Europa divila, a rezultatski smo slabo odradili tek Mundijal u Brazilu 2014. godine kada smo ispali u skupini. Sve su to rezultati koji zaslužuju naklon do poda.
Naravno da su četiri plasmana na velika natjecanja donijela i financijsko blagostanje u HNS, što je na ovim prostorima velika stvar. Šuker će u povijesnim knjigama ostati upisan i kao prvi predsjednik HNS-a koji je postao član Izvršnog odbora UEFA-e, u koji je primljen 2015. godine, a čiji je i danas član.
Šuker kao predsjednik potpisuje i napredak Prve HNL, koja je 2012. bila 21. na ljestvici UEFA-e, da bi danas bila 18. liga u Europi. Napredak od tri mjesta možda ne izgleda kao nešto posebno, ali s obzirom na ulaganja i uvjete kojima svjedočimo u Europi kada je nogomet u pitanju, riječ je o velikom napretku HNL-a. Prva HNL će na proljeće ući u izabrano društvo europskih liga u kojima postoji VAR tehnologija. Također, HNL se od ljeta prošle godine ponosi i s pet vrhunskih terena koje je najvećim dijelom financirao HNS. To su, doduše, bili namjenski novci UEFA-e, ali Šuker ih je kao predsjednik proslijedio klubovima, što mu nije bila obveza.
Loše u mandatu Davora Šukera
U danu kada je Davor Šuker postao predsjednik HNS-a, Damir Vrbanović proglašen je izvršnim predsjednikom Saveza. Zdravko Mamić - koji ga je i postavio - tim je činom pokazao da Šuker neće imati slobodu djelovanja te da je Vrbanović tu kako bi ga kanalizirao. I u svih sedam godina rada u HNS-u, Šuker se nikada nije nametnuo kao pravi predsjednik sa stavom i ovlastima.
Kada je 2015. godine smijenio Igora Štimca na poziciji izbornika, Mamić mu je odmah nametnuo Antu Čačića i to prije nego što je Šuker uopće bio i upoznat s tom idejom. Tim je činom Šukerov autoritet u javnosti, ali i Savezu bio potpuno uništen, a Šukeru je ionako puno milije bilo putovati po svijetu nego baviti se domaćim pitanjima. Puno je puta obećavao da će pronaći sponzore za HNL, ali nikada mu nije pribavio ni kune. Niti ga je HNL kao predsjednika zanimao. Stoga su Mamić i suradnici s ligom - kao i sudačkom organizacijom - mogli raditi što su god htjeli.
Prije dvije godine već je bio prekrižen kao predsjednik, ali Mamić ga je na koncu odlučio spasiti jer nije mogao pronaći pravog, a jednako poslušnog kandidata. Kako je Mamić prebjegao u Međugorje, tako je ostao bez pravog zaštitnika i u posljednjih godinu dana suočavao se s nizom udaraca koje mu je zadavao Izvršni odbor uz svesrdnu pomoć Marijana Kustića. Već je mjesecima Šuker de facto nebitan lik u Hrvatskom nogometnom savezu.