Nekadašnji hrvatski reprezentativac Niko Kranjčar (35) i drugu je godinu došao na turnir Četiri kafića i izmamio velik pljesak splitske publike, koja s njim ima posebnu vezu. Pamti se svojevremeno doček na Poljudu kada je stigao iz Dinama, u kojemu ga nisu željeli, pa postao glavni igrač i velika zvijezda u Hajduku, iskonski Zagrepčanin kojega su u Splitu jako voljeli. Sin slavnoga Zlatka Kranjčara Cice, nekadašnjeg izbornika i člana Dinamove generacije iz 80-ih, u Splitu je jednostavno obožavan i nakon dugog niza godina koje su prošle otkako je napustio Poljud. Niko je u igračkoj mirovini, ali se klasa na terenu vidi, i sam priznaje da se nogometno umijeće ne može zaboraviti.
Potrebne emocije
- U Splitu se uvijek lijepo osjećam, turnir je humanitarnog karaktera i drago mi je što sam došao. Ako možeš privući kojega gledatelja više zbog toga što si nešto bio u nogometnom svijetu, nije se teško odazvati, dođeš sa zadovoljstvom svake godine.
Božićne blagdane proveo je u krugu obitelji, a skoknuo je i do Splita te još jednom ponovio kako mu je bilo u gradu pod Marjanom. Ovom se prilikom prisjetio i transfera iz Zagreba u Split.
- U tom trenutku karijere doživio sam divne emocije koje su mi tada bile potrebne. Split i Hajduk pamtim samo po dobrome, to će uvijek ostati.
Pratite li Hajduk u prvenstvu?
- Ne.
Kako provodite vrijeme u igračkoj mirovini?
-Uživajući s obitelji, prijateljima, igrajući tenis, mali nogomet...
Pretpostavljamo da pratite reprezentaciju, a nogomet općenito?
- Reprezentaciju pratim, nogomet nešto manje. Ponosan sam na naše dečke nakon Rusije, a u kvalifikacijama smo pokazali da smo moćni, dominantni i da možemo napraviti veliki rezultat na Euru.
Što bi to značilo nakon srebra u Rusiji?
- Polufinale. Isto kao u Rusiji, treba ti se malo otvoriti, da te pomiluje ždrijeb, biti u pravom trenutku u pravoj formi. Mislim da kao momčad puna samopouzdanja i iskustva imamo sve predispozicije te da na krilima uspjeha iz Rusije možemo i na Euru nešto postići. Mladi dečki koji su sada ušli u reprezentaciju mogu nastaviti, ne sumnjam u njih i dobar rezultat.
Teško kao trener
Vaša se generacija pomalo oprašta, koga vidite od mlađih da mogu preuzeti glavne uloge?
- U sredini su to Kovačić i Vlašić, koji su već sad dokazani, pokazuju koliko vrijede. Nemaju iskustva kao Luka i Raketa, ali su prošli sve s njima te će dugo godina voditi reprezentaciju.
Bruno Petković isto je jedan od onih koji su izniknuli. Do prije godinu dana nije se puno znalo o njemu, a sada je jedan od udarnih igrača.
- Događalo se to uvijek u našoj reprezentaciji. Bruno igra nogomet koji se meni osobno sviđa, velika je kvaliteta i potencijal. Donio je novu dimenziju.
Kakva je vaša budućnost po pitanju nogometa, nećete vječno uživati u mirovini?
- Bumo vid’li.
Trenerski posao?
- Više ne nego da.
A funkcija sportskoga direktora?
- Previše volim svoj život da bih bio u tome.
Luka Modrić čitavo je poglavlje u svojoj knjizi posvetio vama, govorilo se kada ste igrali zajedno da jedan drugom smetate, ali to nije bilo baš tako?
- Na utakmicama i treninzima divno smo surađivali, uživali u nogometu. Njegujemo istu filozofiju nogometa, a to se vidjelo.
Žao zbog Mandžukića
Jeste li u kontaktu s njim ili nekim iz reprezentacije?
- Slabo. Najviše s Olićem i Šimunićem jer su oni dečki s kojima sam bio najbliži. Ali kada god se vidim s Lukom, drago mi je, kao i za uspjehe koje je postigao u karijeri. Zaslužio je to talentom i radom. Imao je teških situacija u karijeri, ali je dečko koji je sto posto u nogometu.
Mandžukić je morao otići iz Juventusa?
- Žao mi je. Predrag je dečko, nije to zaslužio, ali to je nogometni svijet, nije on ni prvi ni zadnji kojemu se to dogodilo. Nadam se da će biti sretan u nastavku karijere.
Jeste li gledali Dinamo u Ligi prvaka? Je li vas iznenadilo ovo što je Bjelica napravio?
- Gledao sam, nije me iznenadilo. To je kontinuitet koji traje od prošle godine. Pokazao je on to vođenjem momčadi koja ima kvalitetu. Svi mi dinamovci u Zagrebu tugujemo za vodstvom 3:1 protiv Šahtara, koji je došao do 3:3. Bjeličin rad i igra Dinama ono su što svakog dinamovca i Zagrepčanina mora veseliti.