Izbornik je Maroka, trenutno u Parizu. Francuska je jedna od onih zemalja u kojima koronavirus udara poput Napoleonove vojske, a Vahid Halilhodžić, jasno, živi život kao i ostatak svijeta.
- Što da vam kažem, sve znate, svima je slično, ne izlazimo na ulice, moramo se paziti, ljudi umiru sve više. Ali svašta sam ja dosad prošao u životu, razne krizne situacije, preživjet ću i ovu. Nego, kako je kod vas u Zagrebu, još ste uza sve imali i potres, to je strašno. Čuo sam se s ljudima u Zagrebu, imam tamo puno uspomena i prijatelja, dragih ljudi, poslao sam mnogima poruke. Znam što je potres, doživio sam ih u Japanu gdje su svakodnevica pa ti opet nije svejedno kad se treseš sam u stanu na 30. katu. Držite se, Zagrepčani - poručio je Vaha podno Eiffelova tornja.
Znamo da će mnogi prigovoriti "čim se u Dinamu događa nešto oko trenera, vi zovete Vahu", ali takav je običaj. Pogotovo kad je situacija takva, neobična, kad bi se mogli uključiti i pravnici, tada se uvijek sjetimo Halilhodžića i onog proljeća 2011.
- Gledajte, pratim što se događa u Dinamu, drago mi je što su Modri napravili te sjajne europske rezultate, vidim da se sad događa nešto oko Bjelice, ali nisam posve upućen pa ne bih previše to komentirao. Situacija u kojoj živimo je takva kakva jest, konfuzna, svašta se događa, teško je donositi prave odluke, kad nitko ne zna što će biti uskoro, kad će se opet igrati. I u takvoj situaciji svi trebaju biti svjesni da moraju snositi dio žrtve, da se moraju solidarizirati s činjenicom da je sve više nezaposlenih, da tvrtke propadaju. Evo, čitam da je u Americi već 3,5 milijuna novonezaposlenih zbog ove krize. To je realnost i s njom se treba pomiriti.
Znači, Vaha bi, da je sad u Dinamu na dužnosti trenera, pristao na smanjenje svoga ugovora?
- Kažem, vremena su takva u kojima svi moramo dati doprinos, pomoći da sve to što prije prođe i da lakše prebrodimo situaciju. Što se tiče Bjeličine situacije, ne bih se miješao niti sudio. Očito je da su tu bile neke nesuglasice, imao sam ih i ja u svoje vrijeme. Na kraju sam se pokupio i otišao. Da, znam, pisalo se i pričalo svašta i da je bilo natezanja, ali na kraju sam ja otišao dostojanstveno. Pamtim na kraju lijepih 10 mjeseci u Zagrebu, to je grad koji sam odavno zavolio, Dinamo pratim kad god stignem. Ali, što bih ja sad mogao savjetovati Bjelici?
Dobro, pa kako bi iskusni Vaha reagirao da mu klub otpusti najbliže stručne suradnike, bi li otišao za njima?
- Teško je, vjerujte mi, pričati o tome u ovakvoj konfuziji oko svega što se događa. Svi su tu možda nestrpljivi, nervozni, reagiraju na prvu, ne znam, situacija općenito nije normalna, nije lako donositi racionalne stavove oko ovakvih stvari, pogotovo kad ne znam što se točno dogodilo. No, ono što mi je žao, na stranu tko je što napravio ili nije napravio, koliko vidim, u Dinamu opet nema mira. Baš sam mislio da je u zadnje vrijeme mirno, Dinamo je dobro igrao, imao rezultat u Europi, vjerovao sam kako je to trajniji mir, ali ipak ništa od toga. To mi nije drago vidjeti, jer ova momčad i Bjelica napravili su velike stvari, bilo bi šteta da ovako završi - podvukao je negdašnji Dinamov trener, a danas marokanski izbornik.