IKONA HNL-A NAPRAVILA JE OVOGA LJETA PRAVU SENZACIJU: 'Nisu vjerovali da sam zaista došao sve dok se nisam pojavio na prvom treningu...'

Nogometni vikend u niželigaškom svijetu bio je izuzetno uspješan za dvojicu bivših igrača prve lige, legende Slavena Belupa i NK Zagreba Bojana Vručinu i Krunoslava Lovreka. Lovrek je za svoj Tehničar u trećoj ligi postigao tri pogotka, a isti uspjeh ponovio je i Vručina za Borac Imbriovec u 1. županijskog ligi.

Vručina je s 34 godine na leđima ovo ljeto učinio pravu senzaciju, nakon godina inozemne karijere vratio se u Hrvatsku, i to u niželigaš Imbriovec.

- Dečki su odlični, imamo sjajnu ekipu. Moji golovi dokazuju da se radi o kvalitetnoj momčadi koja cilja na osvajanje prvenstva i što bolji plasman u Kupu. Vratio sam se ovamo jer sam želio biti bliže kući i obitelji. Prije dvije godine rodio mi se sin, imam još dvoje djece koje sam “propustio” jer sam u vrijeme njihova odrastanja bio profesionalac. Sada se želim maksimalno posvetiti obitelji. Siguran sam da ću u novom klubu svojim iskustvom mnogo pomoći mlađim nogometašima. Od mene se može mnogo toga naučiti, a ispravno je da pomognem. Nekoliko dana uoči mog transfera puno se nagađalo i pričalo o meni, teško je bilo povjerovati da ću doći sve dok nisam stigao na prvi trening. U klubu su tri ili četiri nogometaša koje poznajem otprije, ali sam se brzo uklopio među ostale - započeo je Vručina.

Foto: Robert Sostaric / Cropix

Bojan Vručina u dresu Slaven Belupa

Slaven zauvijek u srcu

Prve nogometne korake hrvatski je napadač napravio u Varteksu i Podravini, a pravu igračku afirmaciju doživio je u redovima Slavena Belupa, za koji je ukupno upisao 173 nastupa, u kojima je postigao 50 pogodaka.

- Kad sam došao u Slaven Belupo, vjerovao sam u sebe i davao sam sve od sebe. I dan-danas znam otići na utakmice u Koprivnicu, u kontaktu sam ostao s mnogo bivših igrača. Uvijek sam tamo dobrodošao, ipak je to moj klub koji mi je prvi dao šansu. Belupo će zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu - izjavio je Ludbrežanin.

‘Nenogometne’ sredine

Vručina je ostvario bogatu međunarodnu karijeru, iz redova Farmaceuta otišao je u njemački Duisburg, a kao profesionalni nogometaš boravio je i na nekim pomalo “nenogometnim” lokacijama.

- U Izraelu sam proveo pola godine, a to je država u kojoj nogomet i dalje nije najrazvijeniji. Na taj sam se potez odlučio jer sam se želio okušati u nečem drugačijem nakon nekoliko godina u Slavenu. Ponuda je stigla u dobro vrijeme, tada sam bio zreliji nogometaš koji se želio okušati u inozemnom nogometu. Dogovor je postignut jako brzo i to je bio moj rastanak od Belupa. Godinu dana proveo sam u Jordanu, u kojem se sport potpuno drugačije poima. Ipak, zna se zašto igrači pred zalaz karijere odlaze u egzotičnije zemlje. Ritam života u Jordanu je mnogo sporiji nego ovdje, ljudi odmaraju do podneva pa tek popodne počinju s radom. Jutarnji treninzi ondje ne postoje, momčad bi trenirala popodne ili kasnije navečer. Ako bi trening počinjao u 16 sati, prvi bi igrači stizali u 16:15 ili čak 16:30. Kašnjenje je tamo potpuno normalno.

Žal zbog reprezentacije

Vručina je bio član mlade reprezentacije do 21 godine, za koju je u 12 utakmica postigao pet pogodaka. Unatoč sjajnim napadačkim sposobnostima nikada nije nastupio za A selekciju.

- Kad vratim karijeru unatrag, naravno da mi je malo žao što nisam zaigrao za reprezentaciju. Imao sam jedan poziv za A selekciju, ali moj je život išao drugačijim putem. Da sam otišao u Dinamo ili Hajduk, možda bih imao lakši put prema reprezentaciji. Ipak, mnogo sam svijeta vidio i ne bih mijenjao ništa - zaključuje nogometaš Borca.