Nizozemci su snimili film o njemu. Jedan dio sniman je dakako u Rijeci, na Kantridi, u njegovu carstvu. Vitesse je bila njegova posljednja igračka stanica nakon Rijeke i dvije sezone u Kranjčevićevoj. Šest godina 125 utakmica, 56 golova. Obožavali su ga. A kako ne voljeti takva čovjeka, igrača koji srce ostavlja na terenu, zabija golove kao na tekućoj vrpci. Boško Bursać umro je u Arnheimu u 75. godini, gdje je i živio.
Kralj strijelaca Rijeke. Bursać 90, pa za njim Bruno Veselica 83, Stojan Osojnak 78 i Milan Radović 56. Kakav poker krvnika suparničkih vratara.
Na Kantridu je stigao iz zrenjaninskog Proletera (rođen je u Bosanskom Grahovu), sa svojim dječačkim snovima. Za mjesto u prvoj momčadi izborio se nastupima i golovima omladinskom turniru Kvarnerska rivijera. U prvoligaškoj je konkurenciji svoj prvi gol zabio na debiju - Crvenoj zvezdi. Četvrti u trijumfu 4:0, 21. studenoga 1965. godine.
Momčad slavnih
Bila je to ekipa slavnih riječkih imena - Jantoljak, Vukoje, Milevoj, Brnjac, Radaković, Devčić, Mohorović, Žepina, Tomljenović, Lukarić... Prvi trener bio je Stojan Osojnak. Čovjek koji je 1954. zabio Crvenoj zvezdi u devedesetoj i Dinamu donio naslov prvaka Jugoslavije. Imao je od koga učiti. Pokazao je Osojnaku kako se zabijaju golovi u “njegovu stilu”. Nakon lažnjaka u kaznenom prostoru, glavom, desno, lijevom nogom... Najvažnije je uvijek bilo osvojiti prostor...
Mile Tomljenović, njegov suigrač, došao je na Kantridu iz banjalučkog Borca, jedan od najboljih veznih igrača u povijesti Rijeke, sjeća sa Bursaća i za kartaškim stolom.
- Igrali smo maratonske partije remija, Bursać, Nedeljko Vukoje, Nikica Jovović i ja... Uvijek s osmijehom na licu. I kada su nekima džokeri ispadali iz rukava...
Mile Tomljenović bio je kasnije i trener Rijeke, sportski direktor. Nakon što je s Bursaćem dijelio svlačionicu.
- Igračina! Brzo je učio. Imao je sreću što je upao u ekipu u kojoj smo svi bili desetak godina stariji od njega, marljivo je radio, upijao i postao prva zvijezda momčadi. Nažalost, Rijeka je ubrzo ispala. Triput se nije uspjela vratiti kroz kvalifikacije - govori Tomljenović. Tada je na Kantridi bio i legendarni Stjepan Lamza.
Kaže Mile Tomljenović kako je Bursać imao ponude Crvene zvezde, Partizana i Hajduka, ali “tko jednom proba riječku vodu više ne odlazi...”. S Rijekom u srcu zabijao i u dresu Zagreba dvije sezone (46 utakmica, 30 golova), prije nego što je krenuo put Nizozemske.
- Lijeva, desna, glava... Uvijek je bio brži od obrambenih igrača, Trzaj i ode Boško... Vatra u kaznenom prostoru.
Pisao je povijest Rijeke na kraju šezdesetih i početkom sedamdesetih prošlog stoljeća na najljepši način - golovima. Svaki pogodak malo umjetničko djelo! Otišao je nakon trećeg neuspjeha u kvalifikacijama, drugi puta u srazu s Crvenkom. zabio je na prvoj utakmici za 1:0 pobjedu, ali nije bilo dovoljno... U Crvenki je bilo svega, samo ne nogometa...
Razbijao je obrane mudrošću i srcem. Čvrst u duelima, brza trka, agresivan, neukrotiv u kaznenom prostoru.
Dobio je mnoge utakmice, izgubio je na kraju onu koju nitko još nije dobio. Izdala su ga na kraju - pluća. A imao je pluća velika kao i srce.