Transfer Ivice Olića iz Zagreba u Dinamo sigurno nije najveći u povijesti Prve HNL, ali zato je daleko najdramatičniji kojem smo ikada svjedočili. Na koncu je okončan tako što je Olić u dva ujutro potpisao za Modre, iako je samo tri sata ranije Zdravko Mamić javno izvrijeđao Olićeva menadžera Dragana Marića zato što je izigrao Dinamo. Olić je u novom dresu debitirao 15. kolovoza 2002. godine u prijateljskoj utakmici u Reggini.
Krenimo, dakle, redom...
Ivica Olić u to je vrijeme bio mlada zvijezda u velikom usponu, daleko najbolji igrač Prve HNL. Zahvaljujući njegovim igrama i pogocima - bio je prvi strijelac lige s 21 pogotkom - Zagreb je senzacionalno osvojio povijesni naslov prvaka. Olić je potom vrhunski potencijal potvrdio i na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji. Izbornik Mirko Jozić dao mu je pravu priliku samo u najtežoj utakmici protiv Italije, a mladi mu je napadač uzvratio odličnom igrom i pogotkom kojim je slomio moćne Talijane. Nažalost, Jozić tada nije imao hrabrosti rastrčanog i moćnog Olića pretpostaviti Davoru Šukeru, čiji je nogomet već u dobroj mjeri bio na veteranskoj razini...
Puno ulagača
Unatoč svim tim sjajnim dostignućima, Olić je nakon SP-a uzalud čekao pravu inozemnu ponudu. Tada je tržište bio daleko zatvorenije nego danas, a i igrač Zagreba u to vrijeme nije na tržištu mogao dosegnuti veliku cijenu. Što je kod Ivice Olića bilo presudno, jer iza njega su stajali ljudi koji su baš u njegovu transferu tražili spas za svoje posrnule financije.
Olićev menadžer, i to s maksimalnim ovlastima po svim pitanjima, tada je bio Dragan Marić, poduzetnik iz Slavonskog Broda, ali i direktor Marsonije u kojoj je Olić stekao nogometno ime. Marić je, kažu upućeni, najprije puno uložio u Ivicu Olića u danima kada ga je ‘čupao’ iz berlinske Herthe u koju je, debelo prerano, otišao kao junior. Osim što je vedrio i oblačio Marsonijom, Marić je bio vlasnik i jedine slavonske staklane u to vrijeme, ali posao svejedno nije išao dobro. Oni koji su mu bili bliži kažu da je zbog financijskih problema morao podići velike kredite, pa da se zadužio kod Mire Marčinkovića, tadašnjeg predsjednika Zagreba, ali i vrlo utjecajnog bankara. Na koncu je ušao u “deal” s Renom Sinovčićem - koji je pak drmao NK Zadrom - koji je uložio nešto novca kako bi dobio dio vlasništva nad Ivicom Olićem. Uglavnom, oko Olića se složilo puno ljudi koji su nestrpljivo čekali njegov transfer s kojim bi se svi zajedno trebali namiriti.
Sinovčić i Štimac
U očekivanju prave ponude Olić je kao slobodan igrač na tržištu dočekao 11. kolovoza, što je bilo zabrinjavajuće za sve, a jako loše za mladog igrača. Tada je svima već bilo jasno da je inozemstvo propalo, te su u igri ostali samo Dinamo i Hajduk, iako se sramežljivo provlačila mogućnost da ostane u Zagrebu. U Hajduk ga je gurao Štimčev veliki prijatelj Reno Sinovčić, ali na Poljudu (ni) tada nisu imali novca kako bi namirili sve koji su to tražili. Tako je Zdravko Mamić baš tog 11. kolovoza ujutro krenuo u ofenzivu i završne pregovore s Draganom Marićem. Istu je večer Mamić slavodobitno objavio da je sve dogovoreno i da Olić stiže u Maksimir. Već sutradan je Olić krenuo na trening Modrih, ali je Dragan Marić to stopirao objašnjavajući da je posao propao, jer je Dinamo inzistirao na posudbi koja bi trajala dvije godine, a Marić je bio spreman potpisati samo na godinu dana. Računao je da će to biti dovoljan period da iz inozemstva sleti bogata ponuda koja bi riješile sve već spomenute financijske probleme.
Istinski domoljub
Bijesan Zdravko Mamić izjavio je da je Marić neuračunljiv čovjek, da bi ga potom okarakterizirao kao “kriminalca, lažljivca i varalicu”.
Dok je Mamić vrijeđao Marića, iz Splita su stigle informacije da Hajdukova delegacija na čelu s predsjednikom Brankom Grgićem i sportskim direktorom Štimcem dolazi sutradan ujutro po Olića. “Imam informaciju da Štimac dolazi s vrećom novca”, potvrdio je Mamić. Istu večer Mamić i Marić još su se jednom našli za stolom i u to neposredno uoči utakmice Dinamo - Slaven Belupo. Na tribinama je bio i Ivica Olić. Međutim, nakon jednosatnog sastanka Mamić je izašao vidno uzrujan, žestoko se okomio na Marića, ali i na Hajduk koji se ponaša kao “zločinačka organizacija”. U tom su trenutku mnogi mediji u Hrvatskoj zaključili ovu sagu te su u sutrašnjim izdanjima izašli s naslovom “Olić odbio Dinamo i potpisuje za Hajduk”.
Međutim, pola sata iza ponoći uslijedio je veliki preokret. Dragan Marić i Zdravko Mamić pronašli su kompromis, uslijedili su pozivi novinarima, barem onima koji su još bili budni, a Mamić je probudio i predsjednika Mirka Barišića kako bi došao u ime Dinama potpisati ugovor s Olićem. U dva sata ujutro Ivica Olić potpisao je dvogodišnju vjernost Dinamu...
Hajdukov dvojac Grgić - Štimac tako je nenadano morao otkazati svoj dolazak u Zagreb, a Dragan Marić i Zdravko Mamić u trenu su postali veliki prijatelji. “Gospodin Marić se pokazao kao istinski domoljub”, poentirao je Mamić sa svojom i tada već dobro uhodanom retorikom.
‘Vožnja u prtljažniku’ i ispitivanja u USKOK-u
Vjerojatno nikada nećemo doznati što se točno dogodilo te dramatične večeri i zašto je Dragan Marić iza ponoći ipak prihvatio Dinamove uvjete. Međutim, već nekoliko dana nakon potpisa ugovora, u Zagrebu se u nogometnim krugovima naveliko pričalo da je Dragan Marić imao jednu jako neugodnu vožnju koju je proveo u - prtljažniku?! Naravno da se vrlo brzo pojavio i nekoliko verzija te vožnje, a poglavito nekoliko različitih imena odnosno interesnih skupina koje su ga strpale u prtljažnik. Kako god bilo, Marić je imao velikih financijskih problema tako da je bila jako široka lepeza ljudi koji su imali razloga pritiskati ga.
Da cijela priča o prtljažniku nije bila bezazlena, potvrdila je istraga koju je nekoliko dana nakon sporne večeri pokrenuo USKOK. Na razgovoru su bili Zdravko Mamić i Dragan Marić, ali sama istraga nikada nije bila otišla dalje od toga.
Otac Ivice Olića: Menadžer uništava mog sina
Ivan Olić, otac slavnog Ivice, tog je spornog dana dao nekoliko izjava za SN u kojima nije skrivao ogorčenost potezima koje je vukao Dragan Marić.
- Pričao sam s Miroslavom Blaževićem (tadašnjim trenerom Dinama), on je obećao da će pomoći i napraviti sve da Ivica napokon dobije novi klub. Nije mi jasno kako Ivica ne može kazati svom menadžeru da mu već jednom pronađe klub, koji god to bio. Ovako će propasti, a Ivica šuti, jer je jako dobar, predobar. Da sam ja na Ivičinu mjestu, zadavio bih ga!
Naglasio je da se Dragan Marić nije želio javiti ni na telefon.
- Ne može on tako, želio bi sav novac za sebe, a da moj sin ništa ne dobije. Nisam mu ja kriv što je dužan k’o sto vragova. J..le ga tvrtke koje su mu davale kredite.