Igor Jovičević u reprezentativnoj stanci preuzeo je slovenskog prvoligaša Celje, vratio se 114 kilometara od Zagreba i sigurno će biti puno više u fokusu hrvatskih medija nego kad je trenirao Karpati iz Lviva. Razgovarali smo u petak predvečer, čim smo nazvali prvo je pitao - kako stoji Dinamo? Igrao je sa Slavenom Belupom.
- Bio sam s djecom na sjeveru protiv Juventusa, kad god mogu gledam utakmice, imam drage ljude u klubu, još držimo kontakt. Pogotovo mi je veliki prijatelj Marko Vukelić Bimbo. Dinamo mi je u srcu, odrastao sam u njemu, pružio mi je sve preduvjete da nešto stvorim u igračkoj karijeri, pratim ga stalno. No, sada u Celju imam pune ruke posla, sastanke, dogovore, novi sam pa štošta treba posložiti - kazao je Jovičević, koji će 30. studenoga napuniti 43 godine.
Njegovo ime znaju i oni koji ga nikad nisu vidjeli na terenu kao igrača, niti pratili nastupe momčadi koju vodi otkako se bacio u trenerske vode, jer iz Maksimira je otišao izravno u Real Madrid, a nikad nije zaigrao u službenoj utakmici za Kraljevski klub, niti postao A reprezentativac.
Sada je odlučan da to nadoknadi kao trener. Zanimalo nas je kako je stigao u Celje.
- Dogodilo se da je jedna ukrajinska investitorska grupa, nakon dugog ispitivanja, odlučila uložiti u ovoj klub. Odabrali su ga za nadogradnju projekta. Oni me jako dobro znaju iz Ukraijine, poznat im je moj startus i trenerski potencijal, htjeli su me. Tako su mi rekli. Znam ih, povjerovao sam im, ima tu prostora za napredak. Imamo podršku i gradonačenika i cijelog grada, hoćemo pravu priču, ozbiljni ljudi su ušli, zato sam potpisao ugovor.
Zacijelo vam je cilj postati trener Dinama. Kad već za njega niste odigrali niti jedan seniorski službeni susret.
- Ha, to treba zaslužiti. Radim sve moguće da do toga dođem. Iako mi to nije isključivi i jedini cilj, profesionalac sam, moraš tražit svoj put. Bilo bi mi drago, moj tata je igrao 390 utakmica u tom klubu, disali smo plavu boju i sve moguće što predstavlja Dinamo, samo onaj tko je prošao tu školu može osjetiti što znači taj klub. Trenerski put priča razne priče, nikad ne znaš hoćeš li završiti u Kini, Saudijskoj Arabiji, Španjolskoj...
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN!