Bio je konac srpnja 1987. godine. Sud udruženog rada Srbije potvrdio je odluku osnovnog suda udruženog rada Beograda. To je značilo da je deset klubova tadašnje Prve jugoslavenske lige dobilo bitku protiv Nogometnog saveza Jugoslavije. Famozne “lipanjske odluke iz 1986.” koje je izglasao Izvršni odbor FSJ na čelu sa Slavkom Šajberom - nakon jedne od najvećih blamaža u povijesti profesionalnog nogometa uopće u svijetu - prestale su vrijediti, a navijači Partizana mogli su izaći na ulice i slaviti dvostruki uzastopni naslov prvaka Jugoslavije dobiven za zelenim stolom... S druge strane kompletni su Vinkovci ostali u šoku jer je to značilo da tadašnji Dinamo ispada iz lige.
Krenimo, međutim, redom.
Velika neizvjesnost
U lipnju 1986. igralo se posljednje, 34. kolo prvenstva Jugoslavije. Godinama nije bilo tako dramatično i neizvjesno, od borbe za naslov prvaka i toga tko će u Europu, do borbe za ostanak. Partizan i Crvena zvezda bili su uoči tog posljednjeg kola vodeći na ljestvici s jednakim brojem bodova, ali je Partizan imao za jedan gol bolju gol-razliku. Stoga je Zvezda trebala pobjedu s barem jednim pogotkom viška u odnosu na Partizan. Crvena zvezda je gostovala kod Sarajeva, a Partizan je doma čekao Željezničar. Zvezda je na Koševu prva povela, da bi Partizan na isti način uzvratio minutu kasnije. I tako su gurali jedni i drugi sve do rezultata 4:0, kada su očito zaključili da su i suparnici u borbi za naslov jednako dobro pripremili utakmicu. I da će Partizan svakako biti prvak kolikogod Zvezda zabila.
No, nije to bilo sve. Dinamu je - vodio ga je tada Ćiro Blažević - trebala visoka pobjeda u Novom Sadu za odlazak u Kup UEFA-e. Dakako, slavio je 7:1... Hajduku je doma protiv vinkovačkog Dinama treba bilo kakva pobjeda da osigura mjesto u Kupu UEFA-e, što je na koncu izborio slaveći 5:3. Međutim, vinkovački napadač Davor Čop trebao je zabiti što je moguće više golova kako bi bio prvi strijelac lige pa je zabio - tri.
Budućnost i Sutjeska, tada direktni konkurenti u borbi za opstanak odigrali su 5:5, jer im je trebalo remi s puno postignutih golova kako bi s gol-razlikom stekli prednost u odnosu na OFK Beograd. Tako Beogradu nije pomogla ni pobjeda (3:2) kod sjajnog Veleža, čiji su igrači u nekim situacijama izgledali komično ‘pomažući’ gostima da pobjede, iako im to nije pomoglo. Uglavnom, gledatelji na stadionima, kao i oni koji su to popodne proveli uz radijske prijemnike slušajući prijenos utakmica svjedočili su cijeloj niski blamaža kakve ozbiljan nogomet nikada prije, a ni kasnije nije doživio.
Tražile se i veće kazne
Naravno da je sutradan krenuo pravi stampedo. Iako su razni socijalistički savezi na kojekakve načine pokušavali utišati bijes kompletne Jugoslavije, novine su bile prepune kritika i nevjerice. Tražilo se da kompletno vodstvo Saveza odstupi, da se svi klubovi Prve lige izbace u drugu, da im se svima zabrani sudjelovanje u europskim kupovima. Čak ni najžešći navijači nisu imali milosti ni prema svojim klubovima. U takvoj klimi Nogometni savez morao je povući konkretne poteze.
I nakon hitno sazvane sjednice Slavko Šajber izvijestio je medije da se kompletno kolo poništava i da će se odmah igrati novome, te da će deset klubova u sljedeću sezonu ući sa šest bodova minusa. Među kažnjenima su bili i Dinamo, Zvezda, Partizan, Velež, Željo, Sarajevo... Ali ne i Hajduk, iako je bilo jasno da Čop nije slučajno zabio tri gola, a Hajduk pet. Nije objašnjeno kako su se Hajduk i Dinamo (V) izvukli.
Sastančili su potom i sami klubovi koji su ostali podijeljeni. Devet ih je bilo za prihvaćanje kazni i novog kola, a devet protiv. Na koncu je Savez naredio da se kolo ponavlja, a samo se igrači Partizana nisu pojavili na terenu. Tako je prvak bila Zvezda, a OFK Beograd je svejedno ispao iz lige.
Vardar u Kup prvaka
U sljedeću je sezonu 10 klubova ušlo s minus šest bodova. Tih deset je zaštitu tražilo kod građanskih sudova tvrdeći da nema ni uporišta ni dokaza za takvu odluku. Međutim, kompletna je sezona odigrana bez da je civilni sud donio bilo kakvu odluku, a prvak je u tim okolnostima bio Vardar koji nije imao minus bodove, dok je iz lige ispalo Sarajevo. I tako je bilo sve do u uvodu spomenute pravomoćne odluke Suda udruženog rada Srbije.
Iz današnjeg kuta sve to što se odigralo izgleda nezamislivo. A posebno je nezamislivo da nekakav civilni k tome i regionalni (?) sud prekraja izgled tablice, nakon što je kompletno prvenstvo odigrano.
Možda bi Dinamo iz Vinkovaca u drugačijim okolnostima osvojio bod više i ostao u ligi, ali je ovako računao da mu neće trebati. Partizan je pak dva naslova dobio za zelenim stolom, a ne na terenu. I sve to je kompletna UEFA mirno gledala, a da niikoga nije kaznila ili suspendirala. No, Partizan nakon takve odluke suda nije dobio i pravo da igra u tadašnjem Kupu prvaka, nego je Jugoslaviju predstavljao Vardar, kojem je oduzet naslov. Godinu ranije Kup prvaka igrala je Zvezda.
Kako se stanje u jugoslavenskom nogometu i nakon toga nije bilo bitnije smirilo ili popravilo, NSJ je za sezonu 1988./89. ukinuo remije na utakmicama. Ukoliko ne bi bilo pobjednika nakon 90 minuta izvodili bi se 11-erci. Po lošem će ih posebno pamtiti igrači Dinama i Rijeke. Modri su devet puta izvodili 11-erce i samo dva puta slavili, a Riječani su bili lošiji u svih sedam pokušaja. Kako je prvenstvo bilo puno čišće, nikada se više nije ni odustalo od 11-eraca. Dok je YU liga trajala...
Srebrić nije bio na sjednici jer je bio službeno odsutan!
Zorislav Srebrić bio je u to vrijeme član Predsjedništva Nogometnog saveza Hrvatske, ali nije prisustvovao izvanrednoj sjednici na kojoj se raspravljalo o sramotnom 34. kolu te o mogućim sankcijama za klubove.
- Tog se dana u Zaboku odigravao susret amaterskih reprezentacija Hrvatske i Slavonije u sklopu turnira Bratstvo-jedinstvo. Budući da sam bio neposredno angažiran u organizaciji utakmice i vođenju reprezentacije Hrvatske, nisam mogao prisustvovati izvanrednoj sjednici. To je jedini razlog zašto me nije bilo - objasnio je u SN-u Srebrić razlog svog izostanka s ključnog sastanka u trenutku kada se kompletna država tresla zbog nogometnog skandala.
Srebrić je i prije 33 godine bio dovoljno zreo da politički uvijek mudro djeluje...