Prilagođena kanonu blagdanskog TV programa, ova nogometna razglednica mogla bi nositi naslov ‘Kako im je Grinch ukrao Božić’, premda bolje funkcionira u pirandellovskom ključu gdje ‘tri lica traže autora’.
Bliži se deseta obljetnica otkako AC Milan tone i tone u sve dublje blato, Manchester United također predugo traži izlaz iz mraka u kojem je zaglavio kada je Sir Alex Ferguson napustio pogon, a Juventus se ovdje pojavljuje kao sljedeći veliki akter koji polako gubi šampionski identitet, zbog čega na površinu u torinskoj obitelji izbijaju prvi znakovi nervoze...
Man United traži svog Pepa ili Kloppa
Sličan scenarij kao Milanu prijeti i Manchester Unitedu. Pobijedivši Man City u gradskom derbiju početkom prosinca, Solskjaer je na nekoliko dana u klub vratio raspoloženje s početka mandata kada su navijači razdragano pjevali ‘Ole’s at the wheel, tell me how good does it feel...’. No, kada ubrzo potom momčad bez ispaljenog metka kapitulira protiv Watforda, zacementiranog na dnu tablice, na naslovnice tabloida probiju se priče o upitnoj klasi menadžera. Drži li zaista Ole čvrsto volan u rukama ili ipak nije dovoljno školovan i kapacitiran za upravljanje bogatom ostavštinom Alexa Fergusona?
United je posljednju premierligašku titulu osvojio 2013. godine. O šampionskoj borbi u dogledno vrijeme može samo sanjati, a uz ovakve rezultatske oscilacije prijeti mu duži boravak na sporednom europskom kolosijeku. Bodove momčad kontinuirano prosipa na ‘derbijima’ s Bournemouthom, Crystal Palaceom, Watfordom, a izvan engleskih granica više niti porazi protiv ‘patuljaka’ poput Astane neće šokirati navijače. Za razliku od Milana, svlačionica ‘crvenih vragova’ nije tako devastirana da bi trajno ostala zarobljena u tunelu. Nema ovdje niti financijskih kočnica, klub je tvornica novca i lako će ubrizgati u krvotok momčadi stotinjak milijuna eura za igrača poput Maguirea. Dojam je da bi ovdje neki veliki trener kalibra Guardiole ili Kloppa još uvijek stigao spasiti stvar...
Agnellijev unuk protiv “Dygualda”
Vergogna Juve!’, zagrmio je Lapo Elkan na Twitteru nakon Juventusova glatkog poraza protiv Lazija u Superkupu. Ne treba izvlačiti predubok zaključak iz podatka da unuk Giannija Agnellija, industrijalca koji je gradeći Fiat stvorio i moderni Juventus, grmi protiv ‘sramotnog’ Juventusa, ali ne treba taj nervozni refleks niti podcijeniti. Jer ‘stara dama’ ne trpi prosječnost, ona želi i trofeje i neodoljivi nogomet, a pod vodstvom Maurizija Sarrija zasad ne pronalazi dobitnu formulu.
Legitimno je pitanje je li Sarri uopće ‘taj čovjek’ koji bi mogao odvesti Juventus na krov Europe. Nakon što mu je dvorana za domaće trofeje postala pretijesna (35 puta prvak Serie A), klub očajnički radi na proboju u krug onih koji regularno napadaju Ligu prvaka, a sa samo dvije Lige prvaka Juve na ovom polju osjetno kaska za Realom, Liverpoolom, Barcelonom i Bayernom. Zbog opsesije klempavim peharom samo na Cristiana Ronalda klub je potrošio 100 milijuna eura, pa onda nakrcao kabinu i cijelim odredom klasnih igrača, ali bez šampionskog pedigrea (Can, Ramsey, Rabbiot). Strategiju za veliki rezultat gradi na trojcu koji je u međuvremenu prekršten u ‘Dygualdo’ pakleni stroj, samo što Dybala, Higuain i Ronaldo na terenu ne djeluju ni skladno niti homogeno.
Poraz protiv Lazija u Riyadhu (1-3) repriza je istog takvog poraza na rimskom Olimpicu otprije dva tjedna. U obje utakmice na papiru bitno slabiji suparnik otkrio je da Juventus nema igru te da između trenera i vodećih zvijezda nema kemije. Došao je s misijom da pripremi svemirski projekt Juve, a Sarri je blizu toga da kompromitira i postojeću šampionsku momčad kojoj su Inter i Lazio ove godine legitimni izazivači za ‘scudetto’...
“Spasite Milan!”
Ovakav naslov grmi s Gazzettine naslovnice u ponedjeljak, dan nakon havarije u Bergamu (0-5) gdje su se Gomez, Iličić i Pašalić okrutno našalili s velikanom. Osmi poraz u 17 kola Serie A, nema više razgovora o prolaznoj krizi, koja se rješava šok-terapijom u vidu trenerske smjene ili transfuzijom svježe krvi iz omladinske škole. Krivulja forme najavljuje tragediju, momčad je oskudna klasom i potpuno lišena samopouzdanja, tope se krediti Paola Maldinija i Zvone Bobana iako im je Milan tetoviran na koži, a navijači sve glasnije od vlasnika traže odgovore o smjeru u kojem vode klub.
Preuzimajući ‘rossonere’ američki fond Elliott najavljivao je renesansu na svim razinama. Pravila financijskog fair-playa u startu su vezala ruke novim šefovima, ali ta sitnica nije sprječavala generalnog direktora Ivana Gazidisa da najavi velike planove. Sada, dok se probija kroz predbožićnu inventuru, prijavljuje već potrošena dva trenera i dvadesetak sivih igrača u rotaciji, nekadašnji šef Arsenala (koji je ‘topnike’ uspješno udaljio od zone Lige prvaka) povlači se u drugi plan, ostavljajući Bobanu nezahvalan zadatak da šalje poruke “kako ovo neće biti ugodan Božić” te da momčad mora pod hitno učiniti zaokret. Lakše je reći nego ostvariti; klub sinonim za europske uspjehe (7 osvojenih Liga prvaka) već do polovice prvenstva ostao je bez izgleda da sljedeće jeseni zaigra barem u utješnoj konkurenciji Europske lige.