Bilo je to rano, kišno jutro kod Posedarja, tek 6.45 sati. Anđelko Herjavec jurio je s odmora na Pagu u Zagreb gdje se toga dana održavala sjednica Izvršnog odbora HNS-a. Za volanom moćnog BMW pretjecao je tamo gdje i nije smio, jer jutro je bilo s puno kiše, a cesta skliska. Na suvozačkom sjedalu bio je njegov prijatelj Stanko Stolnik.
“Krenuo je pretjecati kad se na suprotnoj strani pojavio tegljač. Samo mi je stigao reći da ga nećemo uspjeti izbjeći...”, pričao je jednom prigodom Stolnik.
Sjaj u očima Ivana Katalinića
Sudar je bio strahovit i koban za Đelca, kako su ga zvali prijatelji. Stolnik se izvukao sa sedam polomljenih rebara, slomljenom lopaticom te slomljenim desnim ramenom.
Bila je to šokantna vijest za mnoge ljude iz nogometa, ali i gospodarstva pa i iz politike. Đelac je imao 42 godine i bio je u nezadrživom uzletu. Sjajan menadžer koji je vrhunski vodio tekstilni gigant Varteks u Varaždinu (u to su vrijeme imali oko 10.000 zaposlenika), strastveni nogometni dužnosnik, predsjednik NK Varteks, ali i najveći navijač kluba. Bio je iznimno osebujna ličnost, komunicirao je otvoreno, izravno, lucidno, najčešće kroz šalu. Zacrtao je da će Varaždin biti prvak Hrvatske, ali nije živio u zabludi da će do tog cilja doći samo tako. U vrijeme dok je Varaždin s Ivanom Katalinićem bio prvi vrhu hrvatskog nogometa prezentirajući sjajne igre, radio sam intervju s Đelcem.
Pitao sam ga kada će Varteks biti zreo za napad na naslov.
- Naš je trener Katalinić odličan stručnjak koji se sjajno snašao u Varaždinu. Nogomet koji igramo je vrhunski, Katalinić doista puno daje kako bismo bili još bolji, ali od jedne istine ne mogu pobjeći. Kataliniću srce u punoj snazi tuče samo kada priča o Hajduku, samo tada se njegove oči žare na pravi način. Voli on Varteks, dat će sve za naslov, ali Hajduk će uvijek biti njegov san. E sada, da bi postao prvak, Varteks mora imati trenera, igrače i kompletnu upravu čije će oči žariti tako kako Katalinićeve žare kada priča o Hajduku.
Nemreš tako uspjeti, moraš nešto učiniti
Ispunjenju svoga sna bio je blizu 1996. godine. Varteks je pod vodstvom Luke Bonačića - još jednog hajdukovca - igrao najljepši nogomet u Prvoj HNL. Međutim, viša politika u to je vrijeme bila daleko sklonija klubu iz Maksimira pa se Varaždince zakidalo gdje se stiglo. Vrhunac se na kraju dogodio na Poljudu, gdje je Hajduk dobio priliku izravno odlučiti o prvaku. I Hajduk je u toj utakmici dao sve što je mogao, dakako uz sudački poguranac, da pobijedi Varteks i da Dinamo bude prvak.
“Nemreš tako uspjeti, moraš nešto učiniti u sustavu”, kazao je nakon utakmice Herjavec.
Tada je već bio vrlo aktivan u upravljačkim strukturama Saveza, ali ne toliko da bi mogao neutralizirati snagu Croatije pod pokroviteljstvom predsjednika Tuđmana. Đelac se dakako nije predavao nego je krenuo u predsjedničku kampanju, želio je osvojiti HNS. Htio je izgraditi moderniji Savez koji bi omogućio pravednije natjecanje, jačao i pomagao klubove i razvijao infrastrukturu. Međutim, mnogi su ga se bojali, jer režimi su se uvijek sablažnjavali tipova koje nitko ne može kontrolirati.
Početkom 2001. godine odlučio se za završnu ofenzivu. Toliko je bio čvrst u svojoj odluci da je odlučio skloniti se iz vodstva Varteksa kako bi se posvetio boljitku hrvatskog nogometa. Nažalost, nikada nismo doznali bi li se doista maknuo iz kluba koji je toliko volio, ali ne dvojimo da bi to bio veliki plus za HNS i hrvatski nogomet.
Toga nesretnog petka, 20. srpnja 2001. godine, jedna je obitelj izgubila supruga i oca, a druga je izgubila hrabrog čovjeka koji je doista želio u nogometu nametnuti poštene odnose. Da je ostao živ, mnoge od njegovih ideja bile bi realizirane. Đelac je to toliko puta u životu primjerom dokazao...
Prvi put sam tri tjedna na godišnjem odmoru
Naš pokojni novinar Ivica Vukotić proveo je uz Anđelka njegovu posljednju večer. Bio je dio društva koje je uživalo u njegovoj vikendici na Pagu.
Anđelko je bio sjajno raspoložen i likovao je.
- Prvi put sam tri tjedna na odmoru s obitelji, na jednom mjestu, bez putovanja.
Put u Zagreb nije doživljavao kao put, a i trebao se vratiti istu večer. U odličnom je raspoloženju za stolom nastao i tekst “Deset razglednica Anđelka Herjavca”.
Tvorac nogometnog čuda
Ovo je isječak iz teksta pokojnog kolege Ivice Vukotića koji je u Varaždinu iz dana u dan godinama surađivao s Đelcem.
“... Varteks bez Anđelka?
Veliki gubitak. Dugo će vremena proteći, mnogo će se događaja zbivati i bez njega, ali neće to biti kao s njim. Od 1989. godine otkako je izabran za čelnog čovjeka NK Varteks, napravio je toliko mnogo. Od Varteksa koji je ‘političkim potezom’ uvršten na listu hrvatskih prvoligaša napravio je klub koji je mnogima uzor, pa čak i onima najvećima. Stvorio je klub, momčad, ali i stadion na ponos grada Varaždina. Teško je reći kako će Varteks bez Anđelka Herjaveca krenuti dalje.
Bit će teško, ali s njim u sjećanju morat će slijediti njegov put, ideju i golemu volju koju je ugrađivao u svoju najveću ljubav. Teško je danas nogometašima Varaždina, ali i ostalim varaždinskim sportašima jer su izgubili čelnu osobu, ali i prijatelja, čovjeka koji je nesebično pomagao mnogima u sportskom razvoju i napredovanju. Takav je bio Anđelko Herjavec. Iako smrt često traži riječi pijeteta, za Anđelka su one stvarnost. Bio je ljudina kojem se vjerovalo, a postao je legenda koju će teško itko više ikada moći dostići i naslijediti.
Nema više Anđelka, ali ostalo je veliko djelo iza njega. Imao je planove i ideje, imao je i snove, iako mu se najveći nije ispunio. Punih je 12 godina gradio ideju o naslovu prvaka i sada kada je možda mogao ubrati taj najslađi plod, ispriječila mu se automobilska nesreća. Možda će to njegove igrače, njegove ‘dioničare’ kako im je znao govoriti, dodatno dići da mu igrama i naslovom uzvrate za sve ono što im je on znao toliko puta pružiti.
Ostao je Varaždin i Varteks bez svog Đelca. Ostao je bez čovjeka koji je bio sinonim za rad, upornosti i uspjeh. Bez njega će biti teško, teže nego ikada.”
Tako je to napisao Ivica Vukotić. Njegove su riječi deset godina kasnije dobile najveću težinu. Varteks je ispao iz Prve lige i gotovo se ugasio, ispao je u zadnji rang natjecanja. Sada su se Varaždinci nakon osam godina vratili na prvoligašku scenu i nadajmo se da će im pokojni Đelac biti dobra vodilja na putu željene stabilizacije.