Ovaj put čelnici Udinesea nisu dvojili što će s Igorom Tudorom (41). Čim je prvenstvo završilo, sjeli su za stol - za razliku od prošlog ljeta - i dogovorili još godinu dana suradnje. Kako je Udinese klub koji već godinama u prosjeku ima barem dva trenera po sezoni, potpis ugovora na rok duži od godine dana nije ni bio razmatran.
- Iskreno, nije ni meni palo na pamet tražiti ugovor na duže vrijeme, jer svjestan sam da se u današnjem nogometu treneri jako brzo “troše”. Budu li rezultati u skladu s očekivanjima, suradnja može biti i jako duga, a ako stvari krenu loše, nikakav ugovor te neće ostaviti na klupi - jasan je Tudor.
A što čelnici od vas očekuju u sljedećoj sezoni? Da ostavite Udinese u ligi ili da napravite iskorak?
- Nismo ništa definirali, jer nije bilo ni potrebe. Recimo kako je želja da svi zajedno nastavimo stazom kojom smo kročili tih 11 kola koliko sam vodio momčad. Stoga smo se dogovorili bez stresa i poprilično brzo, koliko to već može biti brzo u pregovorima s poslodavcem.
Nije bilo panike
Imali ste odličan start, sedam bodova u tri kola, a onda ste u sljedećih pet - u doista teškom rasporedu - osvojili tek dva boda. Je li tada bilo panike u klubu?
- Nije bilo lako, ali nije bilo panike. Dvije smo utakmice izgubili kod Rome i Lazija u Rimu, s tim da nam je Lazio uletio kroz tjedan jer je to bila zaostala utakmica. Izgubili smo još kod Atalante u Bergamu u utakmici u kojoj smo odigrali odličnih 80 minuta i pokleknuli smo tek u završnici. Na sličan smo način poraženi i kod Rome protiv koje smo odigrali možda i najboljih 45 minuta ukupno. U toj smo seriji doma uzeli bod protiv Intera u još jednoj odličnoj predstavi. Dakle, u tih pet kola se vidjelo da dobro izgledamo i da se momčad digla te da ćemo to sigurno naplatiti u zadnjim kolima.
Tri zadnja kola, tri pobjede?
- Bili smo maksimalno motivirani i odlučni, u dobroj formi, a još smo imali i sreće da igramo protiv momčadi kojima nije “gorjelo” po pitanju rezultata.
Vidjela se ruka trenera?
- U prva tri kola, kada smo osvojili sedam bodova, odmah sam rekao da su oni više plod nekog psihološkog trenutka, nego ozbiljnog rada na treninzima, jer vremena za prave treninge nije ni bilo. Kasniji rezultati i igre već su bili posljedica dobrog rada i dobre atmosfere u svlačionici, i bio mi je užitak raditi s momčadi. Zato na koncu nisam ni dvojio želim li ostati u Udinama, jer lijepo mi je u klubu, imam dobru momčad, a i lakše mi je raditi kada sam u okruženju koje poznajem.
Kakvu ćete momčad imati za sljedeću sezonu?
- To treba vidjeti jer je prijelazni rok tek počeo. Znam gdje radim i svjestan sam da će neki igrači otići bude li ponuda koje će klubu odgovarati. Najviše je interesa vezano uz Rodriga de Paula koji je kroz golove, asistencije ili ključna dodavanja sudjelovao u pola naših golova. Neki će, dakle, otići, neki novi će doći, pa ćemo tek na ljeto znati što imamo pravo planirati. Naravno da je trener bitan i važan, ali treba biti realan i reći da su igrači ti koji rade razliku na terenu. I naše ambicije ćemo temeljiti na kadru koji ćemo imati.
Juve svijet za sebe
Znamo da su vlasnici Udinesea ujedno i vlasnici Watforda iz Premiershipa. Kada pogledate vrijednosti klubova, onda je jasno da Watford sigurno uživa značajniji status. Watford je imao i odličnu sezonu u Engleskoj?
- Iskreno, kao trener Udinesea nisam ni na koji način osjetio da smo manje važni nego Watford. Udinese ima svoj budžet i svoje planove, a jedina veza koji sam osjetio s Watfordom su dva njihova igrača koje smo imali na posudbi. Naravno, Watford igra u Premiershipu, što znači da si i najjačoj i najbogatijoj ligi na svijetu, da moraš skuplje plaćati igrače, da moraš više trošiti na transfere, ali i da su prihodi značajno veći. I sigurno nam je svima bilo drago vidjeti Watford u finalu FA kupa i da su dobro plasirani u prvenstvu.
Koliko se Serie A promijenila u godinu dana koliko vas nije bilo na klupi?
- Ne bih rekao da sam vidio neku bitnu promjenu. I dalje je Juventus svijet za sebe u Italiji, a to je problem. Godinama sam bio dio Juventusa i jako volim taj klub, ali za ligu takva dominacija nikako nije dobra, jer ubija neizvjesnost oko borbe za prvo mjesto, a to je ono što ljude najviše privlači na stadione.
Može li se to promijeniti u sljedećoj sezoni?
- Jako teško, iako dolazak Contea u Inter zvuči jako obećavajuće. Conte je čudesan trener, rekao bih na razini Guardiole, a on sigurno ne bi dolazio u Inter da ne vidi prostor za pravi rezultat.
Igrački je Juventus puno jači?
- Nema Inter lošu momčad, dapače tu ima sjajnih igrača i ako pogode s dva ili tri prava pojačanja, možda bi mogli u utrku s Juventusom. Naravno da je Juve u velikoj prednosti, ali s Conteom je sve moguće.
A je li Cristiano Ronaldo svojim dolaskom pomogao talijanskoj ligi?
- Svakako joj je dao važnost, više glamura, punijih tribina, jačih marketinških prava. S njim se čak i turizam dodatno podigao, jer mnogi dolaze gledati Ronalda. Samo, Ronaldo ne može sam promijeniti krvnu sliku lige. Želi li Serie A zasjati na pravi način, onda Ronaldo ne može biti jedini pravi “teškaš” u ligi, mora ih biti još nekoliko.
Slabosti velikana
Iznenađenje sezone je svakako Atalanta?
- U Bergamu Gasperini na svoj specifičan način radi sjajan posao, ali - uz veliko poštovanje prema Atalanti - njezino treće mjesto ipak više govori o slabostima s kojima žive velikani poput Intera, Milana, Rome, ili Lazija, nego o veličini Atalante. Sve su to klubovi koji imaju ime, koji stalno nešto najavljuju, ali daleko je to od pravog kontinuiteta, a tamo gdje nema kontinuiteta, nema ni vrhunskih igrača. To je u nogometu vrlo jednostavno posloženo. Pogledajte rezultate talijanskih klubova u Europi. Juventus može, iako je ove sezone imao nesreću da naleti na Ajax, ali ostalih nema ni blizu.