Jedan dan je Slaven Bilić postao trenerom engleskog WBA-a, a dan kasnije Zvonimir Boban glavnim čovjekom za sva Milanova nogometna pitanja. A nešto kasnije stigla je i vijest da je Ivan Jurić novi trener novoga prvoligaša, člana Serie A Hellas Verone. Nekadašnji talijanski prvak, koji je u zadnje vrijeme često koračao između Serie A i Serie B, odlučio se za hrvatskog trenera Jurića.
Jurić jučer potpisao
I službena stranica kluba iz Verone objavila je jučer da je Jurić potpisao jednogodišnji ugovor i da će na klupi biti do 30. lipnja 2020. Tako je Jurić nakon turbulentnih i ne previše uspješnih epizoda u Genoi - gdje je čak triput u dvije godine sjedao na klupu toga kluba i u zadržao se najviše osam mjeseci, u prvom mandatu, a zadnji je put Đenovljane trenirao dva mjeseca, od listopada do prosinca prošle godine, otada je bio bez posla - sada dočekao ovu priliku, vodit će u Serie A novog prvoligaša, na čijoj su klupi u povijesti bili mnogi poznati stručnjaci poput Prandellija, Malesanija, Denerija ili u zadnje vrijeme vrlo popularnog Maurizija Sarrija, koji, doduše, u Veroni nije izdržao dulje od dva mjeseca. Ali piše se, i njemu i Veroni.
Ali pogledajmo priču o Juriću kroz drugu zanimljivu prizmu. Nekima će se mjesto trenera novopečenog talijanskog prvoligaša u rukama hrvatskog stratega na prvi pogled možda činiti kao nešto sasvim normalno i obično, ali realnost je, zapravo, drugačija. Dakle, u Italiji trenutno 19 od 20 prvoligaških klubova ima trenera (Giampaolo je bio trener Sampdorije, sad se kalkulira da će preuzeti klupu Milana), a čak 15 su Talijani. Od preostale četvorica Hrvata su - dvojica! Igor Tudor sjajnom je serijom u završnici sezone kupio sebi ostanak na klupi Udinesea, sad mu se priključio sugrađanin Ivan Jurić.
Preostala su dvojica Srbin Siniša Mihajlović te Romin Portugalac Paulo Fonseca. Dakle, uz Talijane, Hrvati su najbrojniji na klupama tamošnjih prvoligaša. Pričali su nam puno puta naši igrači i treneri koliko je teško uspjeti u Italiji, sjećamo se priča Nenada Bjelice i skepse koja ga je dočekala kad je došao u Speziju. Talijani su poznati po tome da izuzetno cijene svoje stručnjake, svoje nogometne poglede, i zato se tako rijetko i odlučuju za dovođenje stranih trenera. Činjenica da je Talijana čak 15, a vjerojatno će biti i 16, dovoljno govori o tome što znači imati dva svoja čovjeka u tome društvu.
Niz uspješnih
Međutim, nije ni to sve. Uz Tudora i Jurića još su dvojica trenera u ligama Petice. Niko Kovač stabilizirao se u Bayernu i osvojenom dvostrukom krunom zadržao posao u bavarskom velikanu, dok je će Ante Čović u novoj sezoni voditi berlinsku Herthu. Dok su Jurić i Tudor rođeni Splićani, Kovač i Čović rođeni su Berlinčani, a taj poker stavlja Hrvatsku, zamislite, na drugo mjesto stranih trenera u ligama Petice! Da, samo Portugal ima više, šestoricu, dok je Španjolaca (misli se na trenere izvan Primere) jednako koliko i Hrvata - četiri. I ono što je donedavno bilo nevjerojatno, samo dvojica Nizozemaca. A kad se sjetimo koliko su nizozemski stručnjaci bili popularni prije 15-20 godina i ranije, od Cruyffa nadalje, onda je podatak da Hrvatska trenutno u najjačim europskim ligama ima više trenera od njih uistinu za pohvalu.
Dakako, vjerojatno tu i nije kraj, kažemo, Slaven Bilić vratio se u Englesku, doduše, ne u Premiership, ali nije ni Championship za baciti, štoviše, jači je od mnogih prvoligaških sredina. Imala je Hrvatska donedavno i u Njemačkoj Damira Burića u Greuter Fürthu, gdje je sad pak Andre Mijatović pomoćni trener. Pričalo se do prije mjesec i pol-dva i da za Nenada Bjelicu postoji interes sa Zapada, spominjale su se Francuska i Španjolska, no on je ostao u Dinamu. Zasad. Jer i pred njim je, vjerujemo, uspješna inozemna karijera. Uostalom, bio je u Italiji, u Speziji, došao blizu plasmana u prvoligaško društvo. Dodamo li im i Ivana Leku, koji je prije odlaska u Al Ain bio vrlo uspješan u Belgiji, a onda i sve one stručnjake u nekim slabijim ligama od istoka Europe do Bliskog istoka, imamo se čime dičiti.
I tako se, zasad, u prvim danima i tjednima prijelaznog roka, više priča o našim trenerima i stručnjacima nego o našim nogometašima. Oko njih zasad ništa službeno, više je nagađanja nego konkretnih događaja. Bit će ih, sigurno, kad se mercato zahukta. Dotad, treneri su glavna priča, Hrvatska se i po tome penje na ljestvici među velike sile.